Porijeklo naziva određenih naselja često zna biti vrlo zanimljivo. Govorimo li o porijeklu imena Virje uglavnom ne primjećujemo da bi stanovnike Virja trebali nazivati – Virjani. Međutim, Podravci na kajkavskome govore Virovec, odnosno Virovci. Zašto je tome tako? Očito je razlika između kajkavskoga i štokavskoga naziva (Virje), ali nas većina ne zna kako glasi kajkavsko ime. Ono glasi – Viri. Zato i govorimo da je Virovec z Virov, odnosno da idemo, primjerice, nekim poslom na Vire. O tome nam govore različiti povijesni izvori. U zapisniku kanonske vizitacije iz 1665. godine komarnički arhiđakon zapisao je dužnike župi u Molvama, među kojima spominje i tišljara Mihalja Jaršina s Virov. Virovski župnik Ignacije Uzorinac (1809. – 1828.) napisao je u župnoj Spomenici da su se članovi plemićke obitelji Knezović ili Knežević latinski nazivali – viroviensis – što bi značilo da su iz Virova. Budući da im je grb i plemstvo dao kralj Matija II., moglo bi se zaključiti da se Virje zvalo Virovi već u 15. stoljeću, tumači Uzorinac. Ferdo Rusan 1858. godine o tome je pisao u novinama: Virje je krivo rečeno jer se nekaže: Virjanac nego Virovec, ne Virjanka nego Virovka ili Virovčica. Ime ovo dolazi od više virovah ili vrielah potoka Zdiele. Naposljetku i Josip Tomec u svojim zapisima iz 1897. godine piše: Ako zapitaš jednoga Virovca: Otkod si? On bi odgovoril: Z Virov, Gde stanuješ? Na Vire, …dve-tri v cele Vire…, Viri so od Drave dve vure daleko, …polje i oranice okre Virov… Dakle, iznosi da se selo zove Viri, pismeno Virje, prema tome, Viri je kajkavski naziv koji je u infinitivnom obliku danas posve nestao, a naziv Virje je štokavski, zapravo poštokavljeni naziv. Tek nakon ovih objašnjenja možemo govoriti o korijenu naziva Viri, koji je posve očit, a riječ je o viru, odnosno o vire (virovima). Tako su se nekad u Virju nazivali izvori vode. Virove ne treba poistovjećivati s dravskim virovima, jer je to štokavska riječ za koju su Podravci govorili vulimani.

Vladimir Miholek