Piškor (Misgurnus fossilis L.) je slatkovodna riba zmijolika tijela koja se često nalazila na jelovniku starih Podravaca. Bila im je dostupna jer je nastanjivala stajaće vode, rukavce i bare, zadržavajući se u muljevitom dnu, odnosno u vodama gdje svaka druga riba ne može preživjeti. Zanimljivo da u takvim uvjetima može dugo boraviti jer u posebno crijevo nakupi dovoljno zraka pomoću kojeg diše u mulju. Dugačak je do 30 centimetara a težak 80 – 150 grama. Žute je boje sa uzdužnim tamnosmeđim prugama. Ima usta bez zuba a s vanjske strane deset brčića. Lovili se ga pomoću pletenih košara, a naročito pred promjenu vremena, kada se uznemireno kreće na površini vode. Danju miruje u mulju a aktivan je noću. Neobičan je jer ciči kad se uhvati, budući da ispušta zrak iz mjehura. Da su ga Podravci jeli potvrđuje uzrečica: Motaš se kak piškor v loncu. Po njem su vjerojatno nastala prezimena Piškorec i Piskor. S obzirom da su nestale nekadašnje močvare i rukavci, rijetko ga se može vidjeti u našem kraju.