Stariji Podravci, vičniji kajkavskome govoru, često znaju reći Potrite čemerika! i Idi k čemerike stare!; u prijevodu rekli bi, „Idi k jadu“. Riječ je o čemeru (jad, gorčina). Glagol čemeriti se znači pak gnojiti se (o rani). Međutim, čemerika (lat. Veratrum; bijela i crna) je i vrsta ljekovite biljke čiji se prah podanka nekad koristio kao sredstvo protiv kožnih nametnika na domaćim životinjama, pogotovo metilja, i kao sredstvo za povraćanje kod konja i goveda. Ujedno je služila i za liječenje ljudi, ponajviše protiv kožnih bolesti (šuga, psorijaza). Biljka je opasna jer je vrlo otrovna, pa je trebalo podosta znanja i iskustva kod njezine primjene. Njezin cvijet na suncu jako opojno miriše i može omamiti čovjeka. Stanište čemerike su brdski predjeli. Kod nas skoro da je i nema. Budući da postoje zapisi o liječenju, biljka je nekad obitavala i u našem podneblju. U jednom zapisu piše …skopajo korena, osuše, stočo, i s tem zasiplo crve na rane svinčetu. Od toga je svinče čak znalo i bluvati. Potvrđuje to i Čemernica, ime dijela potoka Bistre, kojeg nalazimo na vojnoj karti Đurđevečke pukovnije iz 18. stoljeća.