Šaš (Carex) je vrlo rasprostranjena biljka vlažnih i močvarnih staništa, iz porodice šiljeva (Cyperaceae). Budući da je naš kraj nekad obilovao takvim staništima od Drave pa sve do Đurđevca, Kalinovca i Molva, šaševa je bilo na pretek. Danas je odvodnjom i melioracijskim zahvatima ovo područje uglavnom isušeno, ali se šaševa još uvijek nađe. Po njem su najpoznatije livade Za gradom, odnosno, u okolici đurđevečke utvrde. To je područje nekadašnjih močvara, danas posve premreženo kanalima u svrhu isušivanja tla. Nakon što su se vode povukle, vremenom su nastale livade u kojima je prevladavao šaš i neke druge biljke vlažnog staništa. Livade su bile bujne, a tlo čitave godine vlažno. Seljaci su takav otkos sušili, a dobiveno sijeno upotrebljavalo se uglavnom za nastor (stelju), a ono s boljih livada kao hrana za konje. Spremanje takvog sijena bilo je otežano jer je suhi šaš sklizak, pa se nemali broj puta dogodilo da se voz sijena raspao. Stoga su se pravili manji vozovi. Šaš je u novije vrijeme za suših godina većim dijelom izostao, pa je i sijeno bilo kvalitetnije, ali se za vlažnih godina opet pojavio. Danas su ove livade posve zapuštene, a manjim dijelom pošumljene johom. Đurđevčani su razlikovali nekoliko vrsta šaševa: krvolok, kostenec, šašica i oštriš.