Jedan od najneobičnijih nadgrobnih spomenika na gradskome groblju u Đurđevcu nalazi se nad grobom nadlugara Stjepana Filipovića. On je rođen u Đurđevcu 20. srpnja 1825. godine u obitelji Josipa i Barbare Filipović rođ. Bazijanec. Ovoj đurđevečkoj obitelji bio je nadimak Šeligini. Stjepan Filipović je u rodnome Đurđevcu stekao osnovnu naobrazbu poput mnogih mladića u prvoj polovini 19. stoljeća. Bio je u aktivnoj vojnoj službi u Đurđevečkoj graničarskoj (krajiškoj) pukovniji. Kao 27-godišnji kaplar stupio je 1852. godine brak s Đurđevčankom Barbarom Peršić (1835. – 1922.). Njihov je brak bio plodan djecom: Katarina (rođena 1857.), Cecilija (rođena 1859., umrla kao dijete), Cecilija (1861. – 1938.), blizanci Mato i Josip (rođeni 1865.), Roza (rođena 1867.), blizankinje Katica i Marica (rođene 1870.) i Marija (1874.-1891.).

Osim što je bio aktivan u krajiškoj službi Stjepan Filipović bio je u državnoj službi i poslije ukidanja Vojne krajine. Jedno vrijeme bio je maltar. Poznatiji je po službi u Imovnoj općini đurđevečkoj koja je upravljala šumama i šumskim dobrima. Filipović je najprije bio lugar, a onda je stekao status nadlugara. Umro je 8. listopada 1915. godine navršivši 90 godina života. Pokopan je na župnome groblju u Đurđevcu. Ondje je pokopana i njegova supruga Barbara i dvije kćeri.