Jedna od brojnih vrsta naše pernate divljači je fazan. Često ga viđamo na našim poljima, šumarcima i u vinogradima. Mužjak posebno plijeni pozornost svojom ljepotom, to jest šarenim perjem, te repom dugačkim do 60 cm. Hrani se poljskim plodovima, crvićima i raznim sjemenkama, a vinogradari ga znaju zateći u trsju gdje zoblje grožđe. Nije bog zna kakav letač, pa leti samo kada nasluti kakvu opasnost. Spava na nižim granama na drveću. Prirodni su mu neprijatelji lisica, kuna i jastrebovi. Oduvijek se nalazio na našem jelovniku, a ponajviše ujesen, kad je najdeblji. Pogotovo je ukusna fazanova juha. Stoga je bio česta meta lovaca i krivolovaca. Treba napomenuti  da je Emanuel Braun, đurđevečki industrijalac, na svome imanju otvorio prvo uzgajalište fazana za lov. Zato su kod njega često boravili brojni uglednici i prijatelji  s kojima je polazio u lov na zakupljeno lovište. Na osnovu toga, Šumsko je gospodarstvo iz Koprivnice – Pogon Đurđevac, 1963. godine ponovno pokrenulo uzgajalište, te osnovalo fazaneriju na površini od 12 hektara. Tako su na Pustari na Peskima često gostovali talijanski, njemački, švicarski i francuski lovci. Uzgojeni fazani prodavani su lovačkim društvima za popunjavanje i obnavljanje fonda pernate divljači. Fazani nisu bili samo meta lovaca već i domaćih ljudi koji su ga krišom lovili za vrijeme boravka u polju. Oni se nisu služili puškama, nego kojekakvim zamkama. Stariji su mještani poznavali vješte muškarce koji su izvježbanim bacanjem obične bote (kraćeg štapa) znali utamaniti fazana. Zato bez nje nikad nisu sjedali u zaprežna kola.