Poj / puh je vrlo zanimljiva životinjica o kojem su stari Podravci vrlo često pričali, ali ga je malotko vidio. Spada u red glodavaca. U Podravini ga znamo kao sivog puha. U krajevima sjeverno od rijeke Save je zaštićen. Ponajprije je noćna životinja s vrlo razvijenim sluhom i njuhom. Živi u šumi, stalno je u pokretu  i dobar je penjač. Hrani se žirom, bukvicama, lješnjacima, orasima, voćem, bobicama… Spava zimski san. Spoznaje o puhu možemo zahvaliti našim starcima goričarima. Prema njihovim pričama puh je gorička životinja jer je bio čest gost starinskih slamnatih klijeti. Poneki su ga znali i vidjeti, uglavnom oni koji su veći dio godine provodili u goričarenju. Svjedočili su da je velik poput štakora i da ima fino krzno i kitnjast rep.

Često se komu govorilo da je debel kak poj, jer je on stvarno tako izgledao budući da je prije zime puno jeo kako bi imao dovoljno energije za zimski san. Priče goričara ukazivale su i na njegovu bučnu noćnu aktivnost jer stalno puše, frkće, kiše i stvara razne zvukove svojim neprestanim kretanjem. Poneki su ga zimi znali zateći u snu u kakvom kutku klijeti, pa čak i u ložištu peći, a oko gnijezda zatekli bi mnoštvo oraha i lješnjaka. Hvalisanje staraca o ukusnom gulašu od puhova mesa smatrali smo običnim goričkim pričama, No, to je istina, jer je to jelo domaći specijalitet u Gorskome kotaru. Tamo je dozvoljen lov na puha. Daje krzno i meso a njegovu mast smatraju ljekovitom.