Prezime Barac nije šemovečko prezime. Tomo Barac (1839. – 1918.) doselio se u Šemovce između 1866. i 1868. godine, gdje je otvorio dućan na raskrižja u samome središtu sela. Dosad se pretpostavljalo da Barac potječe iz Grižana kod Novog Vinodolskog, budući da tamo Barci žive. Međutim, crkvena matična knjiga mrtvih župe u Kloštru Podravskome bilježi smrt Tome Barca, gdje u rubrici, mjesto rođenja, piše da je rođen 1839. godine u zaseoku Ribjek kod sela Osilnica, na slovenskoj strani rijeke Kupe. Ribjek i Osilnica spadali su tada u župu Gerovo.

Nadamo se da je ovaj podatak vjerodostojan. Nažalost, nije ga moguće posvema potvrditi jer su matične knjige župe u Gerovu izgorjele 1945. godine u župnom stanu tijekom bombardiranja. Zapravo, njegovo je izvorno prezime bilo Barec, a tako su ga nazivali i sami seljani, sve do 1903. godine kada ga je službeno promijenio u Barac. Tomo je u Šemovcima osim dućana posjedovao kuću s gostionicom i prenoćištem, te poveliko imanje s vinogradom na brijegu iza kuće, ali i kućom u Bjelovaru. Bio je član nadzornog odbora Prve podravske dioničarske štedionice (1894.) u Đurđevcu. Supruga Ivana Herga (rođ.1833.) rodila mu je sedam sinova. Prije doseljenja rođeni su Rajmund (1856.), Josip 1860.), Mirko (1865.) i Tomo (1866.), a u Šemovcima Friderik (1868. – 1868.), Franjo (1869. – 1870.) i Franjo / Fran (1872. – 1940.). Mirko i Tomo polazili su gimnaziju u Varaždinu, a nakon toga vjerojatno su završili trgovačku školu. Mirko je potom otvorio dućan u Kloštru Podravskome, a početkom 1903. godine i radionicu za izradu betonskih proizvoda; crijepa i cijevi za mostove i propuste. Ubrzo je postao ugledanim i poduzetnim trgovcem, te članom ravnateljstva (1897. – 1900.) i nadzornog odbora (1909. – 1910.) Banke za Podravinu d.d. i članom ravnateljstva paromlina Podravina d.d. (1907. – 1909.) u Đurđevcu. Bio je partner Matiji Peršiću iz Ferdinandovca, koji je 1912. godine podigao paromlin u Virju. Prije Prvoga svjetskog rata bio je članom županijske skupštine. Tomo je ostao u Šemovcima te vodio obiteljsku trgovinu i mjesni ogranak vatrogasnog društva u Virju (od 1885.). Nakon očeve smrti odselio se u Zagreb. S njime je živio i brat Josip, za kojeg se pouzdano zna da je 1891. godine zajedno s ocem sudjelovao na gospodrsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu. Najmlađi sin Fran postao je svećenikom, uglednim teologom, pedagogom i političarem. Franjo i Friderik umrli su ne navršivši ni godinu dana, dok o Rajmundu zasada nemamo nikakvih saznanja. Otac Tomo u staračkim se godinama kao udovac preselio se k sinu Mirku u Kloštar, gdje je umro 16. siječnja 1918. godine. Pokopan je u Bjelovaru.

Izvori: ZVONAR, Ivica. „Vinogradi i stare klijeti u Šemovcima“, Hrvatska revija, god. X, 2, 2010., 92-98, http://www.semovci.hr/vinogradi-i-klijeti-u-semovcu; ZVONAR, Ivica. Fran Barac 1872. – 1940., Zagreb, 2016., 17-20; RIMAN, Barbara. „Doseljavanje stanovništva iz slovenskih krajeva u Čabarski kraj na temelju zabilješki u knjigama Status animarum“, Migracijske i etničke teme, god. 29, 1, travanj 2013., 67; FELETAR, Dragutin. „Život u virovskoj Podravini na kraju 19. i početkom 20. stoljeća“, Virje na razmeđu stoljeća, zbornik 8, Virje, 2018., 54; Matične knjige župe sv. Martina u Virju