Koledari čestitari su pri dolasku u kuću pjevali prigodne šaljive božićne pastirske pjesme. Danas se prisjećamo tek nekih, dok ih je većina zaboravljeno. Po svemu sudeći sačuvani stihovi pojedinih pjesama nisu cjeloviti, pa kod nekih zasigurno nedostaje i pokoja strofa. Za veći dio njih nitko ne zna melodije jer se danas više ne izvode, osim onih rijetkih koje su zapisali etnomuzikolozi. Takvi su napjevi važni za sjeverozapadnu Hrvatsku (Zagorje, Međimurje, Podravina), međusobno su veoma slični, a razlikuju se u pojedinim stihovima, odnosno dijalektu, jer su prilagođeni lokalnom govoru. Stihove možemo podijeliti na dva oblika građenja motiva. Prvi oblik pastirske pjesme utemeljuje element komičnog na motivu ismijavanja tromosti i nemara zaspalih pastira koji ne shvaćaju veličinu božićnog događaja. Takve pjesme možemo nazvati i komičnim pastirskim budnicama jer sadrže elemente bučnog napjeva narodne poskočice ili poletne ritmične melodije nalik budnici (nenaslovljena pjesma). U tim se pjesmama ističe lik lijenog pastira koji simbolizira čovjeka otuđenog od svakodnevice, odanog materijalnosti, koji ne prihvaća postojanje čudesnog, u ovom slučaju rođenja Spasitelja. Drugi oblik šaljive pastirske pjesme obrađuje motiv nabrajanja i sazivanja lokalnih, naivno karikiranih pastira, koji se dogovaraju što će ponijeti Novorođenome na dar. Imenovanje hrane ujedno simbolizira elemente plodnosti i radosti pobjede života nad smrću (pjesma Sve krščanstvo je veselo). Obje pjesme zabilježio je etnomuzikolog Franjo Židovec, prvu iz jedne stare pjesmarice izdane 1816. godine, a drugu je zabilježio u Đurđevcu 1920-ih.

xxx

Stani gore Đurina

vidi da je vre zora.

Stani, skoči brzo sim

ar je čuti glas z visin.

Kaj si počel tu brbrati

pusti ljude v miru spati.

Jošče neje ni pol noči

to poznaju moje oči!

Ali otpri oči tve

poglej luči ke gore.

Čuj kričeče angele

ter se zvleči s postele.

Ja ti velim da ti vmukni

rajši kruva s torbe spukni.

Naj mi više zabavljati

neg me pusti v miru spati.

Anda leži leni muž

ako tri dni ležal buš.

Ja te ne bum bantuval

nego bum pastire zval.

Sve krščanstvo je veselo

Sve krščanstvo je veselo, kad se rodil vu Betlemu

Isus malo djetešce, od djevice prečiste.

Djeva mudra i prečista, ne dobila nigde mjesta,

za stan nađe štalicu, za postelju slamicu.

Brate Ivo digni glavo, što si legal tu na travo,

daj, molim te, ne spavaj, novo čudo poslušaj!

Pravo veliš, brate Blažu, ar nam zvjezde same kažu:

sina rodi Marija, hodmo tamo, Andrija!

Kaj buš nosil, brate Mato, ti dozovi sestro Kato,

naj nasiple ti leče i purana ispeče.

Frano pak nosi jedan zajec, za njim Đuro torbo jajec,

kuhanoga ričeta i čuturo šerbeta.

Ti pak, Jago, sestra Mago, naberite cvetje drago,

v ruke dajte djetetu, Marije i Jožefu.

Petar uzmi ti tambure i pripravi nove strunje,

ke se ne ću trgati, kad počnemo igrati.

Još Matoka ovdi nega, on se boji debel snega,

stric moj dragi Nikola, hitimo ga na kola.

Gašpar otpri tu komoru i pospanu zbudi Doru,

neka platno našije, s kim se Jezuš pokrije.

Naj nas Jezuš razveseli, koj nes k sebi imat želi,

da mu se poklonimo i pobožno molimo.