Domaći sir – omiljeno jelo, mliječni proizvod neizostavan na svakome podravskom stolu, nekad i danas. Meki kravlji sir, kuhani polutvrdi (šajtov), sir čebričnak (Đurđevec) ili tuničnjak (Virje), slegneni sir, sir z siriščem, prge, sušeni v rolu… Sve su to jeli naši stari, pa sir z vrjnem, sir v mazanice, f štrukle… Svježe pomuženo mlijeko prvo se precijedilo, nalilo f čupe i čekalo da dozori (stane se). Potom se žlicom odozgo obralo vrhnje, a ostatak se stavio na toplo mjesto da dalje dozori i usiri se. Nakon toga stavio se f sirno keso (platnena vrećica) ili f cedilko na cijeđenje. Sirna se vrećica objesila na kakav čavao, na stolnico (ručku stolne ladice) ili na lojtro ispod koje je stajao ščavnak (posuda s napojem) u koji se cijedila suvišna tekućina. Ako se htio dobiti tvrđi zrnatiji sir cijedio se do kraja. To je bila takozvana glunta, svojevrsna mjera za sir. Sjećam se jednog zanimljivog sceđajna sira. Pokojnome susjedu, vrlome goričaru, supruga je često pakirala sir za jelo prije nego li bi kolima krenuo v gorice. No, on nije imao vremena čekati da se sir ocijedi, pa je pokupio vrećicu sa sirom i objesio je na vuporo na kolima. Tako se sir putom do vinograda dobro zdrocal i scedil, taman za jelo. Sir za sušenje narezao se na šnite, položio na daščicu, posuo mljevenom crvenom paprikom i stavio v rasprti rol (u pećnicu) ili na tjeme peći na sušenje. Prge su se pravile također od mekog sira. U nj se umiješala crvena paprika, papar, češnjak i sol, zatim se dobro umijesio da se mogu oblikovati prge u obliku stošca. Na kraju su se f sirnice (posebnoj košarici) stavljale na sušenje na suncu ili na posebnoj daščici na dimu iznad ognjišta ili na tavanu. Čebričnak se pravio tako da su se glunte sira redom slagale f čebrico (visoku drvenu posudu) i malo posolile. Kad se posuda zapunila, prekrila se krpom i daščicama, kako bi se na kraju sir mogao pritegnuti z drevenem šarafom ili se na daščice stavio ter, kakav kamen ili poveći komad željeza, i slično. Tako stisnut sir pustio bi sirotko (sirnu tekućinu) koja bi ga prekrila. Prilikom punjenja sir se ujedno i ispirao, te ponovno pritegnuo. Takav sir obično bi prezimio i jeo se s proljeća.