Jedan od znamenitih Virovaca čije ime nosi i jedna ulica u Virju bio je doktor veterinarske medicine Josip Kucel. Rođen je 1. siječnja 1899. godine u Sunji ali je porijeklom pravi Virovec. Naime, potječe iz poznate obrtničke obitelji Kucel čiji su se članovi generacijama bavili kolarskim zanatom. Ipak je Šimun Kucel (otac dr. Josipa Kucela) otišao iz Virja za boljim životom (na kraju je bio i u Americi) te je sin Josip rođen u Sunji. No, odrastao je ipak u Virju i to kod strica Stjepana (također kolara). U Virju je Josip Kucel završio četiri razreda osnovne škole, a gimnazijsko obrazovanje stekao je u Koprivnici, Bjelovaru i Zagrebu. Maturirao je u Vukovaru tek 1919. godine jer je bio aktivni sudionik Prvog svjetskog rata u posljednjim godinama Austro-Ugarske Monarhije.

Interes za veterinu i općenito brigu o životinjama Josip Kucel zasigurno je stekao u Virju gdje je u njegovo doba stočarstvo bilo vrlo razvijeno unatoč tome što još nije bilo organizirane veterinarske skrbi. Studij veterine započeo je na novoosnovanoj Veterinarskoj visokoj školi u Zagrebu (današnji Veterinarski fakultet), a nastavio u Beču gdje je i diplomirao 1925. godine. Pet godina kasnije stekao je doktorat u Zagrebu.

Prvo zaposlenje imao je u Šumadiji gdje se istaknuo u liječenju ovčjih boginja i bjesnoće pasa. Ondje je osnovao i prvu marvogojsku udrugu te je organizirao razmjenu rasplodne stoke iz Podravine. Od 1932. godine bio je kotarski veterinar u Našicama. I ondje je cijepljenjem uspješno suzbijao bolesti konja i svinja. Ubrzo je postao općinski veterinar u Kostajnici gdje je opet uspješno liječio bolesti goveda i svinja te osnivao marvogojske i konjogojske udruge. Dakle, prednjačio je primjenom cjepiva u liječenju bolesnih životinja i u preventivnom cijepljenju te je sudjelovao u njihovom testiranju. Sljedeće zaposlenje imao je u Velikoj Gorici, a odande ga je 1938. godine tadašnje Ministarstvo poljoprivrede poslalo na stručno usavršavanje u Njemačku i Švicarsku gdje je stekao znanja o organizaciji veterinarske službe te praksi umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja jalovosti goveda kao i o suzbijanju tuberkuloze.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Bjelovaru, a poslije rata je postao voditelj Odsjeka za stočnu higijenu u Veterinarskom odjelu Ministarstva poljoprivrede i voda Narodne Republike Hrvatske. Od 1947. do 1953. godine bio je direktor Veterinarskog zavoda u Križevcima. Na tim je mjestima doista mogao primijeniti sva svoja znanja i iskoristiti entuzijazam pogotovo kod suzbijanja nekih stočnih bolesti (neke od njih je sam otkrio), osnivajući centre za umjetno osjemenjivanje goveda i općenito unaprjeđujući veterinarsku struku i znanost. U mirovinu je 1961. godine otišao s mjesta republičkog veterinarskog savjetnika kada je sudjelovao u izradi zakona i propisa. Ostao je zapamćen kao vrlo vrijedni publicist jer je objavio mnoge znanstvene rasprave i stručne članke, brošure, prikaze i drugo. Brojnosti njegovih radova i uspjeha pridonosi i činjenica da je ostao aktivan i nakon umirovljenja.

Dr. Josip Kucel umro je u Zagrebu 23. ožujka 1977. godine. Pokopan je na groblju svetog apostola Jakoba u Virju kao i njegova supruga Regina (1905. – 1985.). Ubrzo poslije smrti u Veterinarskom zavodu u Križevcima postavljena je spomen – ploča veterinarskom savjetniku dr. Josipu Kucelu, a Virovci su mu se odužili nazvavši jednu ulicu njegovim imenom.

Izvori: Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb; Puškaš, Marijan. „Dr. Josip Kucel“. Virje na razmeđu stoljeća, zbornik IV., Virje, 1991.; Matične knjige rkt. župe sv. biskupa Martina u Virju.