O prisutnosti vukova u Podravini i njihovim susretima s ljudima svjedoči detaljno opisan događaj u matičnoj knjizi umrlih župe Brod za 1823. godinu kojeg donosimo u cijelosti u prijevodu s latinskog jezika.

Godine Gospodnje 1823., 21. ožujka, bijesni vuk je ozlijedio Matiju Remenara i Matiju Kukca koje je kumpanija odmah poslala u regimentsku bolnicu u Bjelovar zbog brige za njihovo zdravlje, gdje su zadržani u razdoblju od 7 tjedana te ih je glavni regimentski liječnik poslao natrag kući kao izliječene. No, oni su u narednih 14 dana kod kuće pobjesnili, dok su do tada bili prisebni. Opskrbljeni su svetim sakramentima umirućih i kumpanija ih je naposljetku poslala natrag u bjelovarsku bolnicu gdje su najžalosnije završili tijek svojeg života dana 13. lipnja iste godine.

Već je zakonima iz druge polovine XVIII. stoljeća bilo poticano istrebljivanje grabežljivaca: „Grabežljivci poput vukova, koji čine najveću štetu, najlakše se mogu istrijebiti u vrijeme kad se okote jer se tada mogu ubijati njihovi mladi. Svaki krajišnik koji ubije mladog ili starog vuka, ili koji uhvati živoga vuka, dobit će nagradu od jedne forinte iz seoske blagajne.“ U kakvim su okolnostima dvojica Brođana došli u kontakt s bijesnim vukom možemo samo pretpostavljati, kao i to na koji ih je način ozlijedio.

(Prema knjizi Nikole Cika Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća iz 2016. godine.)