Jedan od poznatih i uglednih hrvatskih kipara svakako je Stjepan Gračan, rođen u Prugovcu 28. veljače 1941. godine. Osnovnu školu i gimnaziju svršio je u Osijeku (1961.). U Zagrebu je studirao povijest umjetnosti i psihologiju (1961. – 1963.), potom kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao 1967., a 1968. godine završio je poslijediplomski studij. Specijalizirao je monumentalnu skulpturu u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića (1969. – 1971.). Zajedno s Brankom Bunićem, Ratkom Petrićem i Mirom Vucom 1970. godine osniva Likovnu grupu Biafra (1970. – 1978.). Istodobno djeluje i kao stalni likovni kritičar u Glasu Slavonije (1968. – 1971.). Kao urednik surađuje i u likovnim časopisima LL i Likum. Od 1978. do 1981. godine bio je predsjednik Zagrebačkog salona. Nažalost, 1979. godine izgorio mu je atelijer u Jakovlju, pa je ostao bez tridesetak skulptura, stotine skica i crteža, brojnih rukopisa, knjiga, i alata. Od 1983. godine scenski je kipar u kazalištu Komedija u Zagrebu. Godine 1989. izabran je za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1992. izvanredni je, od 1996. redoviti profesor, a 1999. godine postaje dekanom. Zaslužan je za otvaranje poslijediplomskog doktorskog studija kiparstva na ALU u Zagrebu (2005.), a kraće vrijeme voditelj je Studija likovne kulture na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Umirovljen je 2011. a umro je u Zagrebu 6. veljače 2022. godine. Mnogima su posve nepoznata njegova djela, a s njima se svakodnevno susrećemo, primjerice, kipovi Kumice Barice (tržnica Dolac), Vladimira Nazora (Tuškanac) i Marije Jurić Zagorke (Tkalčićeva ulica) u Zagrebu.
Izvori: Hrvatski biografski leksikon, sv. V, Zagreb, 2002., 106; http://dalje.com/?p=48320;
https://radio.hrt.hr/radio-osijek/clanak/stjepan-gracan-i-osijek-veza-koja-traje/73136/;
http://www.politikaplus.com/novost/147726/kipar-stjepan-gracan-primio-nagradu-za-zivotno-djelo-hdlu portret; https://radiotaxizagreb.com/wp-content/uploads/2015/06/Kumica _Barica _Dolac_Zagreb_15012012_2.jpg
KOMENTARI