Zagrebački nadbiskup Juraj Haulik tražio je 1857. godine od članova Družbe Isusove da održe misije u Zagrebačkoj nadbiskupiji i to posebno u sjevernom dijelu nadbiskupije. Tako su početkom svibnja 1857. godine trojica misionara Vicenzo Basile, Bernardino Carrara i Antonio Maria Ayala stigli u Podravinu i u Đurđevcu više dana održavali misije. Redovnici su tijekom misija vodili dnevnik i pisali različita izvješća iz kojih crpimo podatke o njihovim doživljajima i dojmovima.

Đurđevec su opisali kao veliku župu i gradić s ukupno oko 10 000 vjernika, a župu je tada činilo mnogo sela. Tih su dana župnici iz okolnih župa dovodili vjernike u Đurđevec pa je ondje često nastajala gužva. Misionari su bili zadovoljni posjećenošću misija i odazivom vjernika.

Misionari su zabilježili da su misije bile uspješne, pogotovo u nastojanju da utječu na domaće djevojke koje su se tada ponašale preslobodno. Naime, misionari su zabilježili da su djevojke u Đurđevcu tašte, da ne paze na svoju stidljivost već svu pažnju posvećuju odijevanju. Osim toga odlaze na plesove i u birtije gdje se zabavljaju s mladićima. Ne poznamo zapise o tome jesu li misionari uspjeli iskorijeniti takvo ponašanje mladih Đurđevčanki.