Gušavost se kao bolest nekada često javljala među stanovnicima naselja smještenih uz rijeku Dravu. Jedno od takvih naselja u Podravini bilo je selo Brod iz kojeg je sredinom XIX. stoljeća stanovništvo preseljeno u novoosnovano selo Ferdinandovec (Ferdinant). Ta je bolest očito bila prisutna u ovome selu jer su Ferdinandovčane još u XX. stoljeću pogrdno nazivali „keljavim Brođanima“ ili „kelešima“. Naime, guša se u kajkavskom govoru ovoga kraja naziva kela ili kelja. Paškal Cvekan, i sam Ferdinandovčanin, ovako to opisuje: „Plod podravskog mudrijaštva bio je podrugljiv naziv za doseljene stanovnike Ferdinandovca, da su kelavi Brođani, jer mnogi su Ferdinandovčani poboljevali od otečenosti žlijezde štitnjače radi nezdrave dravske vode.“ Bolest se javljala zbog siromaštva dravske vode jodom, a takva se voda nalazila i u bunarima u blizini Drave.

U matičnim knjigama umrlih župe u Brodu, odnosno Ferdinandovcu, ne nalazimo podatke o ljudima koji su patili od ove bolesti, no matice umrlih služe kao indikator kvalitete života u Brodu. Naime, doživjeti duboku starost nije bila neobična pojava u Brodu krajem XVIII. i na početku XIX. stoljeća. Bilo je ondje čak i 100-godišnjaka i ljudi koji su doživjeli više od 90 godina.