Da podravsko podzemlje krije naftu i plin znalo se odavno. Do konkretnih radova došlo je 1959. godine, kada je 9. travnja podignut prvi bušači toranj poduzeća Naftaplin u Zagrebu. Malo pomalo tornjevi su niknuli širom Podravine. Primjerice, nedaleko od Ferdinandovca na dubini od 1.830 metara otkriven je sloj nafte od stotinjak metara. Narednih godina uslijedila su daljnja istraživanja pa se uz naftu naišlo i na ležišta plina. Neke prve procjene govorile su o 2 milijarde i 300 milijuna kubičnih metara zaliha plina. Nakon otkrića nafte i plina u ferdinandovečkom podzemlju otvoreno je 23. lipnja 1970. godine tamošnje naftno-plinsko polje. Ubrzo je uslijedila gradnja plinovoda prema Kalinovcu, Đurđevcu i Šandrovcu. Time se omogućila i plinofikacija u Đurđevcu i Kalinovcu. Ljudi su rado prihvatili plin kao novi energent koji je uvelike zamijenio drvo, ali je bilo i skeptika, uz komentare bomo si otišli v zrak s tem plinom. Prvi radovi na plinofikaciji u Đurđevcu započeli su već iste godine, a izvodili su ih Komunalno poduzeće Đurđevac i Monter Zagreb. Te godine radovima su obuhvaćene: Ulica Stjepana Radića, Ulica Đure Basaričeka, Ulica Vladimira Nazora, Ulica Antuna Radića, Ulica Grgura Karlovčana, Ulica Matije Gupca, Ulica Ljudevita Gaja, Bregovita ulica, Ulica Ivana Đuriševića, Kolodvorska ulica i Ulica Antuna Gustava Matoša. Đurđevčani su izglasali samodoprinos u radnoj snazi, pa su u svemu prištedjeli oko 800 tisuća dinara. Tako je svako domaćinstvo moralo iskopati 18 metara kanala za polaganje cijevi. U prvih osamdesetak kuća plin je pušten na korištenje u subotu 7. studenoga 1970. godine, pa su na taj način Đurđevčani prvi u tadašnjoj Jugoslaviji počeli  koristiti zemni plin iz plinske mreže.

Izvor: Glas Podravine 1959. – 1975.