Žiteljstvo Đurđevca u 19. stoljeću sve više je raslo a došlo je i do raspadanja obiteljskih zadruga i dioba njihove imovine. Tako je velik broj mladih bračnih parova zasnivao vlastita nova kućišta i gospodarstva. Taj proces imao je za posljedicu stanovit broj žitelja koji su samostalno krenuli u novi život. Novca je bilo malo, ali i nedovoljnih obradivih površina za preživjeti. Takvih je bilo ne samo u 19. nego i u prvoj polovici 20. stoljeća. Prvi val iseljavanja kretao se u smjeru konaka prema rijeci Dravi. Zapravo, dobar dio žitelja ionako je veći dio godine boravio sa stokom na tim imanjima. Tada su počeli graditi kuće pa su na konacima i ostali. Tome su svjedoci đurđevečki konaci i, na primjer, groblje u Ferdinandovcu, gdje ćete danas na nadgrobnim spomenicima i križevima vidjeti mnoga đurđevečka prezimena. Istovremeno se odvijao proces pojedinačnog odlaska mladih u potrazi za poslom i egzistencijom, daroviti na školovanje, obrtnici vu frent, sluge i sluškinje za namještenjem, …  Potom početkom 20. stoljeća slijede odlasci u Ameriku. Znamo za njih dvadesetak koji su tamo završili. O njima smo već pisali, a vjerujemo da je njihov broj veći. Glad za zemljom usmjerio se u udaljenije krajeve. Tako je nakon Velikoga rata zaslugom Đure Basaričeka određen broj đurđevečkih obitelji završio u Koriji, Okrugljači, Bušetini i Špišić Bukovici. To su takozvani kolonisti. Tamo su vrlo povoljno mogli kupiti zemlju bivšega vlastelinskog imanja Schaumburg-Lippe, skoro dvostruko više nego u Đurđevcu. No, kupili bi je oni i doma, ali je jednostavno nije bilo na ponudi. Tako već od Staroga Gradca prema Virovitici i danas tamo susrećemo njihove potomke: Pucane, Šabariće, Štefance, Gorjane, Ređepe, Berte, Kudumije, Đuriševiće, Mišuline, Burulice, Dobravce, Šostarce, Fusiće, Mubrine, … Iseljavanje se nije kretalo samo u smjeru istoka, nego i na jug u okolicu Bjelovara, bi rekli vu Vlaško: Velike Sredice (Habek, Hodalić, Topolčić, Belobrk, Marić), Ciglenu (Aušperger, Pavlović), Ždralove (Zobunđija, Pavuna), Veliko Trojstvo (Zobunđija, Vrabec, Korlin, Mađerić, Međimorec, Pavec, Ivčana, Đurišević, Šandor, Balatinec, Jančijev) Diklenicu (Hodalić), Markovac (Benko), Bedenik (Pavec), Rovišće (Ružić), Veliku Pisanicu (Svetec), Novoseljane (Banić), Gudovac (Štefinec, Sedmak, Boroš, Horvat, Hajduković, Šiptar), Plavnice (Zlatec), Brezovac (Živko), Višnjevac (Lenardić, Filjar, Patačko), Cirkvenu (Ferenčić), Prgomelje (Makar), Klokočevac (Biruš), Prespu (Barić), Ivanjsku (Grganja), Nartu (Šoltes), Severin (Kolar, Posavec), Novu Raču (Marić), … U svakom slučaju, riječ je o najmanje stotinu obitelji. Tu nisu navedeni iseljenici koji su živjeli u Bjelovaru kao županijskom središtu, kojih ima podosta, kao ni oni u nekim bližim, ali daljim naseljima: Daruvaru (Blaga), Virovitici (Ređep), Suhopolju (Bažulić), Osijeku (Robotić), Kalinovcu (Cestar, Šandor, Zobunđija), Orovcu (Kolar), Reki (Lacković), …