Sigurnije prilike u Podravini nastale su nakon sklopljenog mira između austrijskoga kralja Rudolfa i sultana Ahmeda I. na ušću rijeke Žitve u Dunav 1606. godine. Primirje je donijelo mirnije stanje koje je omogućilo postupni povratak naroda u Podravinu. Obje su strane zadržale dotadašnje pozicije na terenu, ali je još uvijek povremeno prijetila opasnost od osmanskog četovanja radi pljačke i odvođenja ljudi. U slijedećim primjerima vidljivo je da je ovdašnje stanovništvo itekako moralo biti na oprezu, pogotovo pojedinci koji su se zatekli u polju izvan utvrda i naselja. Tako je 20. lipnja 1621. godine četa Osmanlija iz Gradiške, pod vodstvom harambaše Grujice, pod Virjem uhvatila i odvela Lukača Predavca i još četvoricu, a 18. srpnja četa iz Virovitice uhvatila je nekog Petrića i ubila ga. S druge strane, Osmanlije iz Brežnice uhvatile su 25. srpnja dvoje djece na paši u Repašu na rijeci Dravi, a haramiju Mikulu Horvata ubili. Već 20. srpnja slično se dogodilo kod Sigetca gdje je pak grupa Osmanlija od Kaniže uhvatila i odvela također dva dječaka, te jednu ženu. Potom su se ovi iz Virovitice opet sjurili do Virja te 16. rujna uhvatili Virovca Jančija i Volohovčevoga slugu Ivana dok su na polju orali. Odveli su ih u Viroviticu dizdaru Hasan-agi, koji je Jančija pustio za tri dukata.
Izvor: MAĐER, Blaž. Časti i dobru zavičaja, pretisak, Zagreb, 1992., 109-110
KOMENTARI