Tragovi krajiškog urbanizma i arhitekture u Đurđevcu

Razglednica iz zbirke Martina Mahovića

Urbani razvoj krajiškog Đurđevca započet polovinom 18. stoljeća uvelike se razlikuje od ostalih krajiških naselja i komuniteta (gradova). U stožernim mjestima drugih pukovnija, koja su postala krajiškim gradovima, na snazi je bila planska izgradnja naselja prepoznatljiva po pravilnom rasporedu ulica i formiranju trgova. Baš u to vrijeme, od kraja 1754. do 1758. godine, Đurđevec je bio stožerno mjesto Đurđevečke pukovnije i bio je na putu postati gradom. Po svemu sudeći, tada je pokrenuta gradnja pojedinih vojno-upravnih zgrada namijenjenih smještaju časnika i upravnog osoblja, zgrada kapetanije, na primjer.

Razglednica iz zbirke Martina Mahovića

Zgrade iz tog razdoblja, pa i onog s kraja 19. stoljeća (kapetanija, škola, zgrada kotarske oblasti, sud, župni dvor, kuće imućnika), sve su porušene, tako da danas nema nikakvih graditeljskih tragova krajiškog razdoblja, a ni onoga nakon razvojačenja, od 1871. godine pa nadalje, za razliku od nekih drugih gradova i većih naselja. Ostala je jedino zgrada gradske uprave, a da nije imala namjenu kakvu ima, vjerojatno je danas ne bi ni bilo. Kapetanija je podignuta u dijelu naselja zvanom Litkovec, koji odgovara današnjem početnom dijelu Ulice Đure Basaričeka. Tu je bio smješten župni dvor i obiteljske kuće krajiških časnika. U daljnji urbanistički razvoj tada se umiješala carica Marija Terezija, koja je naredila izgradnju novog stožernog mjesta Đurđevečke i Križevačke pukovnije – Belovara. Đurđevec kao takav nije bio pogodan za stožerno mjesto pukovnije jer je prema njezinim planovima morao posjedovati dovoljno prostora za izgradnju svih potrebnih zgrada. U tome ga je sprječavala konfiguracija terena koja je ograničavala prostorno širenje naselje. Time je Đurđevec izgubio svaku mogućnost postati gradom. I sama planska gradnja Đurđevca, kakva se primjenjivala kod ostalih krajiških naselja, bila je velikim dijelom onemogućena jer su se ulice mogle formirati samo na povišenim pješčanim gredama okruženima močvarama. Stoga danas imamo malo tragova krajiške planske gradnje u Đurđevcu. Poznata su nam samo dva primjera. To su kvart Peski kojim dominira pravocrtna Ulica Matije Gupca, te pravilni oblik središnjeg trga s župnom crkvom i okolnim ulicama. Osim toga, u Đurđevcu je ostalo i nekih tragova krajiškog izgleda seoskog tipa naselja, kakav je Đurđevec zapravo i bio. Mnogi se sjećaju iskopanih graba (jaraka) ispred kuća uzduž ulica, te mostića preko kojih se iz dvorišta izlazilo na ulicu. Ovi su jarki prikupljali ulične oborinske vode i tome su služili godinama. Danas su posve zatrpani. Postojanje orahovih stabala uz kuće također je dio krajiške ostavštine. Osim što je njegova krošnja davala debelu hladovinu i štitila kuće od ljetnih pripeka, orasi su sađeni uz kuće prema vojnoj naredbi, ponajviše kao dobra zaštita od požara koji su tada često harali. Najposlije, tu je i sama seoska arhitektura zadružnih kuća i gospodarskih objekata koja se očitavala u novogradnjama do 1960-ih u vidu rasporeda prostorija kakav je bio za vrijeme Vojne krajine u prvoj polovici 19. stoljeća.

 

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!