Dječja igra „baltuga“


Od mnoštva dječjih pastirskih igara koje je pribilježio učitelj Željko Kovačić iz Podravskih Sesveta izabrali smo igru zvanu baltuga. Ime dobila je po batini kojom se igra. Igrala se u proljeće najčešće oko Uskrsa na ledinama i travnatim čistinama u šumi i u selu. U igri sudjelovala su najmanje tri dječaka u dobi od 7 do 15 godina. Za igru su se koristili glogova baltuga duljine oko 75 cm i jasenov kotač zvan kvrgenjak promjera 10-12 cm i debljine 3 cm. Odabrani igrač uzeo je baltugu i postavio je okomito. Zatim su svi igrači redom stavljali svoju šaku na štap, i tako do vrha batine. Tko nije imao mjesta za svoju šaku taj je morao nabacivati kotač ispred ostalih igrača. Na prostoru ledine igrači su načinili svoje jamice veličine kotača, u kojima su držali vrh baltuge i čuvali mjesto. Razmaci igrača, u liniji, bili su toliko da su zamahom mogli izbacivati baltugu, a da ne dođe do udaranja susjednog igrača. Pošiljatelj kotača, zvan služitelj, slao je kotač po zamišljenoj liniji, 3-5 m ispred igrača. Prvi susjedni igrač (lijevi) stajao je na udaljenosti od oko 10 m. Pošiljatelj je naglim zamahom ruke poslao kotač ispred svih, a ovi su ga gađali. Za pogođenim ili nepogođenim trčao je pošiljatelj, hvatao ga rukom i trčao prema rupama igrača u koje je stavljao kotač, da bi se zamijenio za ulogu. Zatečen suigrač išao je na njegovo mjesto i nastavio slanjem kotača. Za izbačenim baltugama svi su trčali, hvatali ih i vraćali se na svoje mjesto. Stavljali su ih vrhom u rupu, da ne bi bili zatečeni. Cilj igre bio je što bolje pogoditi kotač i otjerati ga što dalje od polja, da poslužitelj što više i dalje trči za njim. Najbolji igrač bio je onaj koji je sigurnom rukom pogađao kotač i tjerao ga najdalje iz polja igre. Vrijeme igre nije bilo ograničeno. Igru je čuo od gostioničara Franje Ružića (rođ. 1924.) u Fredinandovcu 26. lipnja 1977. godine.

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine