Pripadnici Đurđevečke krajiške pukovnije, zvani Đuroki, ratovali su za austrijske interese diljem Europe, i po svemu se pokazali kao hrabri i odani vojnici. Sam odlazak mladog Đuroka u rat bio je veliki gubitak za obitelj koja je ostala bez radne snage, a pogotovo ak se vratio kao invalid, a ne daj Bože mrtav ostao negdje na ratištu. Žalovale su majke, supruge, sestre i djevojke. U tim vremenima u narodu su nastale brojne pjesme o hrabrim i voljenim graničarima. Za primjer izdvajamo njih dvije. Prva govori o majčinom oproštaju za sinom, što ju je zapisao etnomuzikolog Franjo Židovec iz Đurđevca, a druga o hrabrim Jelačićevim junacima. Potonju je pribilježio etnomuzikolog Zvonko Lovrenčević iz Bjelovara. Izvodila se često na svatovima kao svatovski marš Jelačić.

Hranila je majka…

Hranila je majka vu krilu junaka,

mladoga je majka v tabor otpravljala,

lepe mu je majka navuke davala:

Idi, idi, sinčec moj dupletni klinčec!

Kada mi dojdete vu prve kvartere,

listek majke piši, stališa svojega!

Da bi nam majka tako moglo biti

lista spisavati, majke pošiljati!

Još nam neje, majka, ni zorica bela,

već nam verni, banak z vojskom komandera.

Naprvo nam meče husare Mađare,

v polovico meče mlade graničare,

mlade graničare, same Đurđevčane,

a ostraga meče Pemce čarepare.

Oj Hrvati, oj junaci!

Potecite žurno!

Top za topom, grom za gromom,

u to vrijeme burno.

Glas mu teški sa svih strana

Jelačića od megdana.

Napred stupaj, mačem lupaj!

Hura na sve strane!