Krajem 19. stoljeća donesena je odluka da se Bjelovar poveže željezničkom prugom za Zagrebom i Viroviticom. Pruga je izgrađivana po dionicama. Prva dionica prema Kloštru (Bjelovar – Mišulinovac) otvorena je 1. rujna 1899., a druga od Mišulinovca do Kloštra i Virovitice puštena je u promet 4. svibnja 1900. godine. Na bilogorskom dijelu pruge između postaja Paulovec i naselja Pod zidom prokopan je tunel (360 m) i ozidan opekom. Đurđevčani koji su putovali za Zagreb morali su kolima stići do kolodvora Kloštar, ili do postaje u Sirovoj Kataleni. Teretni promet prugom od Virovitice prema Zagrebu odvijao se do 1946. godine, kada je usmjeren preko Koprivnice. Njome su prevoženi trupci iz bilogorskih šuma,ugljen i opeka, a žitelji Sirove i Suhe Katalene, pa i Budrovca i Čepelovca, zbog pruge više su gravitirali prema Bjelovaru nego Đurđevcu. I željezničkog je osoblja podosta bilo iz spomenutih sela. Pruga je bila u prometu sve do 30. lipnja 1968. godine, kada je zbog pada putničkog prometa zatvorena.

Time je najviše bila pogođena Sirova Katalena. Željezničari su ostali bez posla, neki su se odselili, đaci nisu više mogli u školu, odrasli na posao, a brojne seljanke na tržnicu u Bjelovar. Vlast je nakanila rušiti prugu, ali se narod tome usprotivio. Ostali su izolirani pa je došlo čak i do pobune seljana i sukoba s vlastima. Lažna nada o otvaranju pruge pojavila se 1971. godine. Vlast je pustila u prodaju godišnje karte ne bi li namirila potrebnog novca za puštanje pruge u promet, a tražili su i podršku poduzeća s ovoga područja. Prugom je čak prošao i probni šinobus, od mještana svečano dočekan u Sirovoj Kataleni. No, narod je prevaren i od svega nije bilo ništa, a revoltirani Katalenčani proglašeni su buntovnicima i „žigosani“ od komunističke vlasti. Tračnice su skinute tek 1980. godine a trasu je obraslo grmlje i drveće. Hrvatska vlast je 1992. godine pokrenula obnovu pruge. Trasa je prvo očišćena od raslinja, potom su izvađeni stari šliperi (pragovi). Tek tada se prišlo podizanju nove pruge i obnovi tunela. Pruga je ponovno otvorena 5. listopada 1995. godine. Koštala je preko 3 milijuna njemačkih maraka.