Pred sam kraj Prvoga svjetskog rata i u razdoblju raspada Austro-Ugarske Monarhije i uspostave Države SHS u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918. godine došlo je do javljanja svojevrsnog anarhičnog stanja kojeg su provodile grupice odbjeglih vojnika nezadovoljnih ratom, trenutnim stanjem u Hrvatskoj, ali i osobnim položajem. Među povratnicima s istočne bojišnice stigle su i komunističke ideje Oktobarske revolucije. Takve grupice, zvane zeleni kadar, nastojale  su bijegom od ratnih strahota srušiti postojeću vlast i provoditi socijalne i agrarne reforme, a dio njih pribjegavao je teroru, pljački, paležu i ubijanju. Zelenokaderašima su se u pojedinim mjestima pridružile i grupice kriminalaca i seljaka osiromašenih rekvizicijama i drugim ratnim nametima. Na našem području došlo je do nemira i buna u i Đurđevcu, Virju i Ferdinandovcu. Najgore bilo je u Kloštru. Tako su se kaderaši 31. listopada sjurili u pljačku Barčeve trgovine u središtu mjesta. Tom prilikom okupila se nekolicina slučajno zatečenih mještana, koji su iz puste znatiželje htjeli svjedočiti ovim zbivanjima. Nažalost, u nastaloj gužvi došlo je i do pucnjave, pa su neki ostali bez glave. Tijekom kaderaške navale poginulo je četvero ljudi. Ljudevit Lörenc ustrijeljen je metkom u srce i ostao na mjestu mrtav, isto kao i Franjo Špoljarić. Vojnik Tomo Bartovčak vratio se bolestan s ratišta kući na oporavak, pa se nesretan zatekao u središtu sela, te je i on ustrijeljen na cesti ispred trgovine. Četvrti stradali je Josip Lemeš, radnik u ugljenokopu u Velikoj Črešnjevici. On je poginuo u Budančevici od zalutalog metka oružnika koji su se sukobili s pobunjenicima. Vjerojatno je pripadao kaderašima. Peta je žrtva Doroteja Slivar iz Prugovca, koja je podlegla ranama 3. studenoga. Da oružnici nisu pristigli na vrijeme tko zna kakvog bi zla kaderaši nanijeli Kloštranima. Kaderaši su i dalje prijetili ali je opasnost ubrzo otklonjena nakon formiranja naoružane Narodne straže.