Vrijedni zapisivač narodnih običaja u Podravini Đurđevčan Franjo Židovec je 1940. detaljno opisao običaje koji su vezani uz paljenje krijesa u Đurđevcu uoči spomendana rođenja svetog Ivana Krstitelja što je 24. lipnja. Danas je taj običaj u Đurđevcu potpuno zamro, a uspješno ga već dugi niz godina obnavljaju primjerice u Kalinovcu. Zbog stručnosti i živopisnosti opisanog običaja prenosimo cjeloviti zapis.

„Proslava sv. Ivana dijeli se u dva dijela i to: 1. na ‘Ivanjsko navečerje’ i 2. na dan Ivanja-Ladarice. Nekoliko dana ranije dogovore se mladići o mjestu gdje će biti krijes i podijele posao, jer se treba pobrinuti za drva, kola, koja će to dovesti, za glazbu, a jer je to povezano i sa izdacima, podijele si i ‘strošek’. Obično se slože mladići iz nekoliko susjednih ulica, pa se tako izbjegne nepotrebna gužva, koja bi bezuvjetno nastala, kad bi se ‘kres ložil’ na jednom mjestu, a i tučnjava koja bi se mogla dogoditi radi djevojaka. Kako se ‘kres loži’ već godinama na istim mjestima, ta su postala već tradicionalna pa se kaže: pri Šumarije, na Ledinaj, pri Šabarićevom, pri ranjenom Jezušu. Ta se mjesta nalaze na ‘križanjima’ (raskršćima) pa je time riješen problem sabirališta, jer su ulice, koje gravitiraju prema takvim sabiralištima, podjednako udaljene. U predvečerje Ivanja – na Ivanjsko navečerje – naloži se ‘jogen’ pomoću lozja, koje je ostalo od obrezivanja vinograda, a podržava se granjem i cjepanicama. Sve, što je željno zabave ide na kres, pa se vide čitave povorke kako ulicama kreću ‘k jognu’. Zanimivo je kod toga spomenuti, da ćete u toj povorci, ili kod kresa, rijetko naći starije muškarce, koji valjda vide u tome ili neozbiljnost, ili gubljenje vremena, dok sve vrvi od mladeži i žena (od najmlađih do najstarijih). Kod jogna se sabiru odjeljeno, posebno dekle, a posebno dečki. Žene su iza njih, a djeca svagdje. Postrance su svirači, koji mogu biti dvovrsni i to: mužikaši ili tamburaši. Na kresu se izmjenično pleše i pjeva.“