Prema našim saznanjima Đurđevčani su se prvi put nakon razvojačenja susreli s kazalištem 1895. godine kada je gostovalo kazališno društvo Petra Ćirića iz Zagreba a melodramom Posljednji Zrinski, Higina Dragošića. U ožujku sljedeće godine pristiglo je i njemačko kazalište te dalo desetak predstava. Domaća glumačka (diletantska) skupina priredila je komediju Udovičin san (Iso Velikanović). Prikazali su je 12. travnja 1896. godine. Predstave su često prikazivane u okviru plesnih zabava, ponajviše u dvorani Nöthigove gostionice, a kasnije i u dvorani kina Apollo. Unatoč njima, 1901. godine gostovala je kazališna družina (Hrvatsko dramsko društvo) Leona Dragutinovića, kazališnog glumca i redatelja. U Đurđevcu i Virju dali su čak osam predstava. Kazališnu živost ponovno je pokrenulo društvo Hrvatskoga sokola 1908. godine, čiji su članovi sami organizirali predstave i glumili. Nakon Prvoga svjetskog rata gostovalo je 1922. godine Hrvatsko pjevačko društvo Rusan iz Virja s operetom Ženidba na proštenju, a pod ravnanjem Mije Matoničkina. Kao organizator davatelj kazališnih priredaba javila se te godine i mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika.  Osim njih u to se vrijeme sa svojim predstavama pojavila i Seljačka sloga, čiji su članovi sami osmišljavali i pisali predstave, te glumili. Njihove predstave bile su iznimno popularne i posjećene. Ponajviše su se oslanjali na svoga člana trgovca Miroslava Singera, koji se prihvatio režiranja, a okušao se i u pisanju igrokaza. Njegovi igrokazi Za volju djeteta, Čizme, Muž moje žene, On je gluh, Jožek na straži, Začarani ormar bili su popularni i izvođeni širom Hrvatske. Hrvatska sloga bila je u to vrijeme jedan od glavnih nositelja kulturnoga i prosvjetnog djelovanja u Đurđevcu. Osim njih predstave su davali i prosvjetno društvo Zrinjski, obrtnici, vatrogasno društvo i nogometni klub Graničar.