Kazališne družine u Đurđevcu (1895. – 1940.)

Prema našim saznanjima Đurđevčani su se prvi put nakon razvojačenja susreli s kazalištem 1895. godine kada je gostovalo kazališno društvo Petra Ćirića iz Zagreba a melodramom Posljednji Zrinski, Higina Dragošića. U ožujku iduće godine pristiglo je i njemačko kazalište te dalo desetak predstava. Ponukani gostovanjem kazališnih družina i Đurđevčani su prionuli osnivanju svoje glumačke (diletantske) skupine. Prvu predstavu, komediju Udovičin san (Iso Velikanović), prikazali su 12. travnja 1896. godine. Predstave su često prikazivane u okviru plesnih zabava, ponajviše u dvorani Nöthigove gostionice, a kasnije i u dvorani kina Apollo. Unatoč njima, 1901. godine gostovala je kazališna družina (Hrvatsko dramsko društvo) Leona Dragutinovića, kazališnog glumca i redatelja. U Đurđevcu i Virju dali su čak osam predstava. Đurđevački diletanti nisu službeno osnovali kazališno društvo, iako su davali predstave. Do prekida u radu vjerojatno je došlo zato jer su glumci većinom bili pripadnici mjesne inteligencije, odnosno članovi obitelji državnih službenika, koji su često selili iz mjesta u mjesto. Seljaci nisu pohađali takve predstave niti je koji od njih bio član družine, pa onih nekoliko domaćih glumaca iz redova veleposjednika, trgovac i obrtnika nije bilo dovoljno da uvježba kakvu predstavu, a kamoli režira. Kazališnu živost ponovno je pokrenulo društvo Hrvatskoga sokola 1908. godine, čiji su članovi sami organizirali predstave i glumili. Nakon Prvoga svjetskog rata gostovalo je 1922. godine Hrvatsko pjevačko društvo Rusan iz Virja s operetom Ženidba na proštenju, a pod ravnanjem Mije Matoničkina. Kao organizator davatelj kazališnih priredaba javila se te godine i mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika.  Osim njih u to se vrijeme sa svojim predstavama pojavila i Seljačka sloga, čiji su članovi sami osmišljavali i pisali predstave, te glumili. Njihove predstave bile su iznimno popularne i posjećene. Ponajviše su se oslanjali na svoga člana trgovca Miroslava Singera, koji se prihvatio režiranja, a okušao se i u pisanju igrokaza. Njegovi igrokazi Za volju djeteta, Čizme, Muž moje žene, On je gluh, Jožek na straži, Začarani ormar bili su popularni i izvođeni širom Hrvatske. Hrvatska sloga bila je u to vrijeme jedan od glavnih nositelja kulturnoga i prosvjetnog djelovanja u Đurđevcu. Osim njih predstave su davali i prosvjetno društvo Zrinjski, obrtnici, vatrogasno društvo i nogometni klub Graničar.

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!