Nakon sjedinjenja teritorija đurđevečke i križevačke krajiške pukovnije s civilnom Hrvatskom 1871. godine ovaj dio Podravine našao se u Bjelovarskoj županiji. Kralj je novoj županiji odmah naredio što prije provesti izbore narodnih zastupnika za Hrvatski sabor. Cijela je županija bila podijeljena na osam izbornih kotara: Garešnica, Grubišno Polje, Čazma, Trojstvo, Sveti Ivan Žabno, Peteranec, Đurđevec i Novigrad. Izborni kotar Novigrad činile su upravne općine Virje, Molve i Novigrad. Izravno pravo glasa imali su državni činovnici, svećenici, odvjetnici, mjernici i ljekarnici, te oni seljaci, obrtnici i trgovci koji su plaćali najmanje 30 forinti izravnoga poreza (kućarina, zemljarina i tecivarina). Potonjih je izbornika bilo veoma malo. Zato je izborni red dao izborno pravo i onima koji su imali manje od 30, ali barem 5 forinti izravnoga poreza. No, to nisu bili izbornici nego birači, jer je 50 birača imalo pravo izabrati svoga izbornika s pravom glasa. Prvi izbori u Novigradu obavljeni su 7. rujna 1871. godine. Na izborno mjesto pristiglo je 67 izbornika. Za narodnog je zastupnika tada izabran novinar Josip Miškatović za koga je glasovalo čak šest izbornika. Miškatović je bio član opozicijske Strossmajerove Narodne stranke. Već za sljedeće (ponovljene) izbore 29. svibnja 1872. godine, izborno je mjesto preseljeno u Virje, a 1892. godine vraćeno u Novigrad, a zakonom je novigradski izborni kotar proširen, pa su nadalje na to izborno mjesto dolazili izbornici iz Hlebina, Sigetca, Drnja, Torčeca, Gole, Botova, Ždale, Gotalova i Repaša.

Izvor: HORVAT, Rudolf. Hrvatska Podravina. Povijesne rasprave, crtice i bilješke, Zagreb, 1933.