Nekadašnji kotarevi za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije sastojali su se od  općina. Općinom upravljalo je općinsko vijeće ili poglavarstvo na čelu s predsjednikom. Predsjednik birao se putem natječaja, pa je bio čest slučaj da je predsjednikom postao stranac. Tako je Đuro Kosak, rodom iz Oborova, bio načelnikom općine Virje (1896.) i Đurđevac (1898. – 1900). Broj članova općinskog vijeća utvrđivao se prema poreznoj snazi općine, tako da ih nije moglo biti manje od 12, a ni više od 24.

Izbor članova održavao se svake treće godine u listopadu. Trećina vijećnika birana je između onih koji su plaćali najviše poreza u općini. Od ostalih, vijećnikom je mogao postati punoljetan muškarac, neporočan, posjednik s najmanje 20 jutara zemlje. Prihodi općinske blagajne sastojali su se od potrošarina na piće i meso, koje su plaćali trgovci, gostioničari, svratištari, pivari, rakijaši i mesari (2 forinte po hektolitru i zaklanom grlu), zatim sajmovine, zakupa općinskog lovišta, zemljišta i livada, pristojba pregleda mesa, prihoda općinskih šuma i žirovine, najma općinskih zgrada, pristojba za podjeljenje zavičajnosti, pristojba zvonarine, ovrha na državni porez, četvrtina prihoda od otkupa javnih radnja, prihoda baždarskog ureda, kamata općinskih glavnica, pašnjačkih nameta na stoku i ostalih prihoda. Jedna od nadležnosti općine bilo je i održavanje općinskih putova, graba, sipova, kanala i mostova. Radove, kao i podvoz, obavljali su svi radno sposobni muškarci od 16 do 60 godina starosti. Općina je vodila brigu i školstvu. Održavala je i gradila školske zgrade i davala plaće učiteljima. Zgrada đurđevečke općine nalazila se u glavnoj ulici iza mosta na ondašnjem Svetoivanskom kanalu (početak današnje Ulice Đure Basaričeka) na općinskoj parceli gdje su stajale bivše krajiške zgrade. Preko puta nje nalazila se pak zgrada kotarskog suda.