Osmanski napadi na đurđevečku utvrdu i sukobi u okolici

Prvi se put osmanska vojska zatekla u blizini  Đurđevca 14. studenoga 1540. godine kada je krstarila uz granicu. Tu ih je sa svojom postrojbom, vjerojatno ih zasjede, sačekao hrvatski ban Petar Kleglević, i natjerao u bijeg. Prvi napad na Đurđevec zbio se početkom kolovoza 1552. godine, nakon što je Ulama beg osvojili Viroviticu 2. kolovoza, a 3. ili 4. kolovoza zauzeo i spalio napušten kaštel u Kloštru. Koji dan poslije okomio se na Virje, ali nije uspio, a zatim na Đurđevec. O napadu je u jednom pismu od 8. kolovoza zabilježio kapetan Luka Sekelj: „Turci su u velikom jurišu udarili na grad Đurđevec. Juriš je trajao oko 6 sati, ali se posada hrabro držala, te su među Turcima poginule neke age i vojvode“. Godine 1558. zbila se bitka nedaleko od Đurđevca. Osmanlije su 29. studenoga napale Koprivnicu, a hrabra posada na čelu s kapetanima Vidom Hallekom, Krstom Ungnadom i Jakovom Szekelyijem, iznenada je izašla iz utvrde i potjerala prema Đurđevcu. Tu su ih sustigli te ubili 150 Osmanlija, a 120 zarobili. Oslobodili su zarobljenike i preoteli sav plijen. Drugi napad na Đurđevec dogodio se 12. lipnja 1575. godine, kada je velika vojska stiglo pred utvrdu. Napadači su jurišali ali bez uspjeha. Potom su od jada zapalili dvoje crkve u okolici.

Naslikao Josip Turković

Sljedeći je napad zabilježen 15. veljače 1576. godine. Napadači iz Bosne su vjerojatno htjeli iskoristiti zimske uvjete, odnosno smrznutu zemlju i led da se približe zidinama. Premda su upotrijebili i ljestve, branitelji su ih natjerali na povlačenje. Iste godine, 12. listopada, krenule su neprijateljske čete iz Ugarske i Požeškog sandžaka u pohod prema Varaždinu. Međutim, bili su otkriveni, pa ih je posada iz đurđevečke utvrde dočekala u zasjedi i razbila, te više od 300 vojnika ubila i zarobila. Nakon toga uslijedio je napad pješaka i konjanika 14. rujna 1577. godine. Tu su se Osmanlije poslužile drugom taktikom. Hrabra je posada izašla iz utvrde a napadači su počeli uzmicati te ih namamili u stupicu gdje su ih potukli, budući da su bili brojniji. Gubitci posade bili su dvije poginule krajiške vojvode i 52 mrtva i zarobljena vojnika. U to vrijeme posada je brojila 230 vojnika. Snažno su napali i 1579. godine. Posada je i ovaj put nagrnula iz utvrde i rastjerala napadače iz Požege i Pakraca. Sljedeće su godine ponovno nasrnuli. Utvrdu nisu zauzeli, ali su branitelji ostali bez 20 vojnika i četiri vojvode. Početkom travnja 1582. godine zabilježen je napad đurđevečkih haramija na četu Osmanlija i Vlaha, te ih porazili. Zimi 1586. godine prikrali su se pak Osmanlije iz Ugarske. I oni su bili bez uspjeha, ali su zarobili 13 haramija i dva zastavnika. Posljednji napad dogodio se nakon Uskrsa iste godine kada je utvrdu bezuspješno napalo nekoliko stotina Vlaha. Nakon toga veliki su napadi prestali, a neprijatelji su povremeno upadali uglavnom radi pljačke i odvođenja zarobljenika. No, upadali su i branitelji, na primjer, krajem 1593. godine koprivnički je kapetan s dijelom posade iz Đurđevca provalio sve do Virovitice gdje je opustošio nekoliko sela i na povratku vratio natrag podosta zarobljenika i krupne stoke.

Izvori: HORVAT, Rudolf. Povijest Gjurgjevca, Zagreb, 1940.; MAŽURAN, Ive. Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998.

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!