Budući da je krajem 19. stoljeća napad filoksere i peronospore opustošio vinograde u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, vlasti su odlučile osnovati loznjak / rasadnik na Đurđevečkim peskima. Prvi radovi na poljoprivrednom kultiviranju pijesaka počeli su još 1885. godine. Slijedeće godine vlada je od ugarskog financijskog erara kupila 118 jutara pijesaka i osnovala loznjak na površini od 10 jutara, a potom je osposobljeno još 50 jutara pijesaka. Iz Francuske je dopremljeno 50.000 komada ključića američke izravno rodeće loze, od kojih je u Đurđevec poslano 30.000, u loznjak u Šenkovcu 3.600, a u Samobor i Zemun po 10.400 komada. Loznjak je bio smješten na sjeverozapadnom dijelu Peskov uz lokalni put koji njihovim rubnim dijelom vodi prema Molvama, a s čije su lijeve strane livade zvane Sračnice. Službeno je formiran 1891. godine, a u slijedeće četiri godine zasađeno je 23 jutra površine, i to hibridima u svrhu regeneriranja zaraženih nasada. Bile su to slijedeće sorte: ezmelan (crna vinska sorta, veoma slatka, debele bobice), kunigham (crno grožđe, sitne bobice), jaquez (mali grozdovi, sitne bobice) i jorg madera. Kasnije su zasigurno pristigle i nama poznatije: noah, isabella, othelo, elvira, clinton i delaware. Uglavnom su to bili američki hibridi i direktori (nastali križanjem američke podloge i europske loze). Direktori su bili otporni na filokseru, ali su u većoj mjeri pokazivali svoje divlje podrijetlo nego osobine europske loze. Od američkih podloga nazastupljenije su bile Riparia, Rupestris, Berlandieri i Solonis. Uz ove sorte i podloge sađena je i plemenita loza: rajnska i talijanska graševina, frankovka modra, srijemska zelenika, malvazija, slatki zelenac, muškat žuti, žerjavina, traminac, srebrnina bijela, moslavec, muškat lunel, kraljevina, braničevka, merlot i cabernet. U sklopu loznjaka nalazila se kuća sa stanom i službenom sobom, staja, spremište za alat, prešnica s podrumom i bunar. Podrum kapaciteta od oko 600 hektolitara bio je opremljen s tri preše različitih veličina, muljačom, ručnom pumpom, a posjedovao je čak i dva topa “tučobrana”. Kuća je nakon prestanak rada loznjaka jedno vrijeme služila kao lugarnica. Danas su svi objekti srušeni. Ostao je samo natkriveni bunar. Loznjak je Đurđevčanima služio i kao izletište, a siromašnijima kao dobra prilika za zaradu, jer je posla oko loze bilo na pretek. Nakon niza problema u poslovanju i prevelikih troškova proizvodnje i održavanje, loznjak je rasformiran 1931. godine. Ako prošetamo tim dijelom Borika na mnogim ćemo mjestima naići na preživjelu lozu opletenu oko borova.