Jakov Petek rođen je u Virju 13. srpnja 1813. godine kao sin Stjepana Peteka i Elizabete Petek rođene Hirjan. Isprva je bio kapelan u Novoj Gradiški (1841. – 1850.), a potom župnik u Kapeli, te u Bjelovaru od 20. siječnja 1857. do 18. kolovoza 1871. godine. Bio je i podarhiđakon bjelovarski. Još kao mladi bogoslov, osnovao je  u ožujku 1837. godine Zbor duhovne mladeži u sjemeništa u Zagrebu. Bilo je to prvo književno društvo u Hrvatskoj, kojem je cilj bio prosvjećivanje domovine a sredstvo stvaranje narodnog jezika. Petek ga je nazvao „kolom mladih rodoljubah“. Društvo je teško djelovalo, osnovalo svoju knjižnicu,a nakon punih devet godina izdalo svoju prvu knjigu. Imalo je veliku podršku Ljudevita Gaja. Među šturim životopisnim podatcima piše: „Bavio se  mnogo narodnom knjigom i bijaše svećenik kreposna i u svakom pogledu uzorna života.“ Odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I. Bio je član Društva sv. Jeronima. Umro je u Bjelovaru 18. kolovoza 1871. godine i pokopan na gradskom groblju.