Jakov Petek rođen je u Virju 13. srpnja 1813. godine kao sin Stjepana Peteka i Elizabete Petek rođene Hirjan. Isprva je bio kapelan u Novoj Gradiški (1841. – 1850.), a potom župnik u Kapeli, te u Bjelovaru od 20. siječnja 1857. do 18. kolovoza 1871. godine. Bio je i podarhiđakon bjelovarski. Još kao mladi bogoslov, osnovao je  u ožujku 1837. godine Zbor duhovne mladeži u sjemeništa u Zagrebu. Bilo je to prvo književno društvo u Hrvatskoj, kojem je cilj bio prosvjećivanje domovine a sredstvo stvaranje narodnog jezika. Petek ga je nazvao „kolom mladih rodoljubah“. Društvo je teško djelovalo, osnovalo je svoju knjižnicu, a nakon punih devet godina izdalo je svoju prvu knjigu. Imalo je veliku podršku Ljudevita Gaja. Među šturim životopisnim podatcima piše: „Bavio se  mnogo narodnom knjigom i bijaše svećenik kreposna i u svakom pogledu uzorna života.“ Odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I. Bio je član Društva sv. Jeronima. Umro je u Bjelovaru 18. kolovoza 1871. godine i pokopan na gradskom groblju.