Da bi se ispredena pređa mogla upotrijebiti, trebalo ju je namotati u klupka ili na kaleme. To se obavljalo pomoću vitla. Vitel je drvena naprava koja se sastoji od stalka postavljenog na križnom postolju. Na vrhu uspravnog dijela stalka (središnje osovine) ispupčen je okrugli klin na koji su ukriž postavljene dvije letvice (vitlenice). Jedna je na polovici deblja s probušenom rupom toliko širokom da u nju uđe druga. Takve dvije letvice  usađene poput križa na sredini imaju rupu da se cijeli križ može nataknuti na klin i okretati. Na krajeve letvica u rupe su usađene drvene nazubljene ročice na koje se uokolo razapinju niti pređe prije toga smotane u svitke na rašku i izbijeljene v lugu (lužini od pepela). Na letvicama se nalazilo nekoliko rupa, tako da su se ročice po potrebi mogle pomicati. S vitla se potom uzeo kraj niti te se ona motala u klupko i služila je za osnovu pri tkanju, a za potku nit se z vitla motala na špulo (kalem, cjevčica od trske ili bazge) koja se stavljala f čujnek za tkanje.