U đurđevečkom kajkavskom govoru gujnom se smatra pokrivač za konje, te tkani domaći tepih, odnosno tebij. Žene su ga pravile se od uskih traka razderanih starih krpa. Trake su se namotale na klupka i utkivale u osnovu. Neke su u njih utkivale čak i obojeno perje. Tako je svaki gujn bio unikatan, što je ovisilo o bojama krpa i umijeću kombiniranja njihovih boja. Postavljali su se kao tepisi na pod u sobama gdje se najviše hodalo i uz krevet. Zatim su se vješali o zid uz krevet kao zaštita od hladnoće, te se stavljali na klopi za sjedenje. Gunjarstvo je svojevremeno naročito bilo razvijeno u Kalinovcu, pa su ih tamošnje žene prodavale na placu.

Snimio Krunoslav Heidler