Gledamo li kroz povijest Đurđevčani su naslage pijeska u svojoj okolici oduvijek nazivali Peskima, a manjim dijelom Bregima, shodno svome lokalnom kajkavskom izričaju. Zapravo, službeni naziv je Đurđevački pijesci, premda je to nasilno poštokavljen oblik izvornog imena Đurđevečki peski. Ime su dobili po Đurđevcu jer se u njegovoj okolici nalaze najveće površine. Lokalno pak stanovništvo razlikuje Molvarske, Kalnovečke i Sesvečke peske, koji su dobili nazive prema naselju u čijoj se blizini nalaze pješčani areali. Poznat je i metaforički naziv krvavi peski, jer su Đurđevčani i žitelji susjednih sela odradili „krvav“ posao  (pijesak je rezao kožu i prste do krvi) ne bi li pošumljavanjem i kultiviranjem ukrotili goli pijesak. Potvrdu naziva Peski nalazimo i na starim zemljovidima i kartama. Na primjer, na vojnoj karti iz 1782. godine cjelokupni su pijesci označeni imenom Sand Hügeln (pješčani brežuljci). U novije smo vrijeme sve više svjedoci učestalog upotrebljavanja istoznačnice Hrvatska Sahara. Mnogi autori koji su pisali o Đurđevečkim peskima u razdoblju od 1885. do sredine 20. stoljeća nisu Saharu upotrijebili kao istoznačnicu za Đurđevečke peske, nego kao metaforu. Od sredine prošloga stoljeća o Peskima sve više pišu i novinari, a pojavom elektroničkih medija i pojačanog medijskog interesa, o njima se još više govori, ili točnije rečeno prepisuje i prepričava a da je malotko bio na Peskima i uvjerio se da njihov današnji izgled nimalo ne odgovara Sahari. Danas se sinonim Hrvatska Sahara toliko raširio da je prestao biti metaforom, te je istisnuo službeni naziv. Nalazimo ga u raznim novinskim člancima, stručnim radovima, pa i u enciklopedijama. Upotrebljavaju ga čak i u državnim institucijama i ministarstvima. Zapravo, dobar dio njih uopće ne zna Peske nazvati pravim imenom, pa tako osim Sahare upotrebljavaju razne inačice: Đurđevački pijesci / peski, Đurđevečki peski / pijesci, Pijesci / Peski, Podravski peski / pijesci… U kranjem slučaju, ako su se Peski u 19. stoljeću i mogli poistovjetiti sa Saharom, jer su tada bili posve ogoljeni, ne znači da se mogu i danas, kada to uistinu nisu. I povjesničar Hrvoje Petrić ističe da ih se naziva Hrvatskom Saharom, ali da je to svakako pretjerano.