Osam godina u Đurđevcu je službovao i živio učitelj Roko (Branislav) Klaić. Rođen je 23. kolovoza 1881. godine u Varošu pored Slavonskog Broda kao sin seljaka Đure Klaića i majke Kate Klaić rođene Balen. Tijekom života potpisivao se imenom Roko, te pridodao i ime Branislav. Završio je učiteljsku školu te radio u Dežanovcu, od 1900. u Jelisavcu pokraj Našica, zatim u Cesarici / Karlobag, a u Đurđevcu od 18. veljače 1910. do 1918. godine, kada je premješten u Slatinu. U Đurđevcu je predavao na Nižoj građanskoj školi, te nakratko i na Višoj  nakon njenog otvaranja 1914. godine, sve dok nisu pristigli svi učitelji. Bavio se književnim radom objavljujući radove za djecu i mladež, kao i pedagoške i druge članke u časopisima: Smilje (1899. – 1901., 1905. – 1908., 1910/11., 1921. – 1926.), Učiteljski glasnik (1899. – 1900.), Bršljan (1899. – 1903.), Anđeo čuvar (1902., 1911., 1930. – 1934.), Virovitičanin (1904. – 1907., 1939.), Vjerni drug (1899. – 1905.), Zraci (1922. – 1925.), Dječije novine (1923. – 1929.), Zavičaj (1922. – 1924.), Pobratim (1903. – 1911.), Zorica (1903. – 1911.), Mali dobrotvor (1899. – 1906.), Jedinstvo (1922.), Bog i Hrvati (1912.), Školski almanah više narodne škole u Đurđenovcu (1923/24.), Ružičnjak sv. Franje Serafinskoga (1906.), Lovor (1900.), Glasnik sv. Josipa (1900.), Napredak (1905.), Jeka (1905.), Sriemske novine (1905.), Almanah hrvatske mladeži (1906.), Domaće ognjište (1904.), Vinkovci i okolica (1906.), Venac (Beograd; 1920/21.). Bavio se prevođenjem s češkoga, slovačkoga, slovenskoga (Oton Župančić) i njemačkoga. Objavio je zbirku poezije Pupoljci (Zagreb, 1902.). Oženio je Margaretu Škrlec (1888.) 1904. godine. U braku su im se rodili: Branimir 1906.), Dorica (1908.), Trpimir (1910.) i Ružica (1912.). Pretpostavlja se da je umro u Zagrebu 1. travnja 1960. (?) godine.