Među brojne povijesne izvore koje povjesničari koriste u svojim istraživanjima spadaju i kanonske vizitacije (apostolske, biskupske, arhiđakonske, redovničke) Zagrebačke nadbiskupije, na latinskome Protocolla visitationum canonicarum, odnosno Zapisnici kanonskih pohoda. Autori zapisnika su mjerodavne crkvene osobe koji su prema utvrđenom redu obilazile određene župe.

Tom su prilikom u svojim izvještajima zapisivale podatke o župi, župniku, crkvenim objektima i njihovim inventarima, župnim posjedima i prihodima, životu, navikama, običajima i davanjima vjernika crkvi, njihovom čudoređu, o vjerskoj pouci, bratovštinama, broju kuća i župljana… Stoga su protokoli neprocjenjiv izvor za proučavanje demografske, kulturne i gospodarske povijesti, te povijesti umjetnosti, a ponajprije crkvene povijesti. Kao takvi nezaobilazan su izvor povijesnih studija, monografija i iole ozbiljnijih radova o povijesti određene župe i pripadajućih joj naselja. Zašto ovo pišemo? Zato što je na osnovu arhiđakonskih vizitacija povjesničar Rudolf Horvat 1940. godine izdao knjižicu Povijest Gjurgjevca, koja nam pruža pregršt povijesnih podataka o đurđevečkom naselju i župi. Horvat tako iznosi spomenute podatke o župi i Đurđevcu iz vizitacija od 1651. do 1787. godine. Ta formatom mala knjiga (64 str.; 15 x 10 cm) objavljena je 1940. godine i predstavlja prvu tiskanu knjigu koja govori o povijesti Đurđevca.