Narodna, odnosno pučka sveučilišta za vremena bivše Jugoslavije bila su obrazovne i prosvjetiteljske ustanove koje su radile na obrazovanju, opismenjavanju i doškolovanju odraslih putem raznih tečajeva, seminara, predavanja, tribina te jednogodišnjih (večernjih) i višegodišnjih škola različita usmjerenja. Pored toga, u njihovoj su domeni bili i kulturni program, javno informiranje i kulturni amaterizam. Počela su se osnivati odmah nakon Drugoga svjetskog rata. Narodno sveučilište u Đurđevcu krenulo je s radom 1. listopada 1961. godine. Postoji podatak da je zapravo osnovano 1946. godine, ali zbog nedostatka novca, prostorija i stručnog kadra jednostavno nije djelovalo. U početku je bilo podijeljeno na centre: Centar za opće i stručno obrazovanje, Centar za ideološko, stručno i ekonomsko obrazovanje i Centar za kulturu. Bilo je mjerodavno za područje tadašnje Općine Đurđevec. Na primjer, do 1963. godine organizirani su tečajevi i škole za šumsko-poljoprivredne, obrtne i knjigovodstvene radnike, prometni tečajevi, tečajevi za poslovođe u trgovini i za harmonikaše, te osposobljavanje tekstilnih radnika (tkalci) za pogon Pobjeda u Virju. Centar za kulturu sastojao se od Centra filma i kinofikacije sela i Centra za estetsko obrazovanje. Prvotni je Centar nastojao dovesti film i kino u sva općinska mjesta, premda za to nije bilo uvjeta jer, tada još nisu imali niti svoj auto. Centru za estetsko obrazovanje pripadala je mjesna knjižnica i čitaonica, kulturno-umjetnički program i razglasna stanica, te Radio Đurđevac od 1964. godine. Organizirale su se razne priredbe: kazališne predstave, koncerti, izložbe, zatim gledanje televizijskog programa, izdavačka djelatnost, i druge. Od 1968. godine otvorena je i muzejska zbirka u Starom gradu. Narodno je sveučilište djelovalo u Zanatskom domu i Starom gradu. Od upravitelja, odnosno dirrektora, valja spomenuti Đuru Šostarca (1962.), Đuru Domišljanovića (1963.), Josip Biškupa (1967. – 1968.), Martina Mihaldinca (1968.), Franju Mramora (1970. – 1972.), Željko Krajačić (1984.)…