Pisac i publicist Stjepan Krčmar rođen je 23. listopada 1920. u Virju. Nakon građanske škole u Virju završio je gimnaziju u Koprivnici (1939.), u Zagrebu je apsolvirao na pravnom fakultetu (1943.), te diplomirao filozofiju i psihologiju na Filozofskome fakultetu (1951.). Kao profesor radio je u gimnaziji u Virovitici, Pazinu i Našicama (1951. – 1963.), te u sjemenišnoj gimnaziji u Zagrebu do 1983. godine. Bio je ravnatelj Hrvatskoga književnog društva sv. Ćirila i Metoda (1976. – 1980.), te urednik revije Marulić (1968. – 1976.). Svjetonazorno i književno oblikovao se u okviru Katoličke akcije i katoličkoga književnoga kruga. Pisao je pjesme, pripovijetke, novele, književne prikaze i kulturno-povijesne članke u periodicima: Primorski težak (1936. – 1937.), Luč (1938. – 1943.), Hrvatska straža (1939. – 1940.), Naš put (1940.), Seljačka omladina (1940.), Obitelj (1941. – 1944.), Katolički list (1943.), Hrvatska mladost (1944. – 1945.), Crkva u svijetu (1966. – 1967.), Marulić (1968. – 1969., 1973., 1978. – 1979., 1982., 1985. – 1987., 1989. – 1990.) i Susreti (1968.). Objavio je šest novelističkih zbirka, Sto godina narodne čitaonice u Virju (1978.), povijesnu raspravu na njemačkom i hrvatskom Josip Jelačić 1801. – 1859. (1989.), zastupljen je u zborniku Majka (1985.) i prevođen na esperanto. Posmrtno mu je tiskana proza domoljubnih motiva Opiranje (1990.). Umro je u Zagrebu 22. rujna 1990. godine.

Fotografija: https://www.facebook.com/povijest.virja/photos/a.716310705091965/765299186859783/?type=3&theater