Prema vizitacijskom izvještaju komarničkoga arhiđakona Antuna Vukmerovića iz 1706., kapela sv. Elizabete u Čepelovcu dovršena je 1702. godine. Kapela je bila drvena, s jednim zvonom. Čepelovec je tada imao 60 kuća. Današnja kapela podignuta je zalaganjem đurđevečkoga župnika Josipa Banješa. Temeljni kamen postavljen je 11. srpnja 1886. godine. Gradio ju je đurđevečki trgovac i građevinski poduzetnik Ferdo Brenner, a mještani su sami pribavili ciglu i građu. Kapela u romaničkom stilu podignuta je do studenoga sljedeće godine, a 20. istoga mjeseca blagoslovio ju je župnik Banješ. Kapela je dugačka 14 a široka 8 metara, s novim oltarom, a iz stare kapele preneseno je zvono i oltar Blažene Djevice Marije. Uz drveni kip zaštitnice na glavnom oltaru nalaze se se kipovi sv. Petra i Pavla. U lađi su smještena dva pokrajnja oltara: Blažene Djevice Marije i sv. Florijana. Sakristija je prigrađena 1912. godine. Do veljače 1957. kapela je pripadala župi sv. Jurja mučenika u Đurđevcu, a nadalje župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u obližnjem Budrovcu. Premda je glavno proščejne u Čepelovcu 17. studenoga, Đurđevčani su običavali kolima odlaziti na malo proščejne 8. rujna na Malo mešo (Rođenje Blažene Djevice Marije), te poslije svratiti do vinograda, jer se tada već moglo pozobati kojega grozda kakve ranine.