Ova alatka, nataknuta na ruku služila je za runjenje klipova kukuruza. Zanimljivo je da se glagol „runiti“, po kojem je i dobio ime, po đurđevečki kaže trebiti, pa bi shodno tome alatku trebalo zvati treblač. Međutim, nije tako, jer ju Đurđevčani nazivaju rujnač. Inače je glagol trebiti stvarao česte zabune i šaljive zgode pri razgovoru između Đurđevčana i Virovaca, jer Virovcima dotični glagol ima drukčije značenje. Dok Virovci trebe, oni zapravo komušaju klipove kukuruza, a Đurđevčani ga pak lušče. Za runjenje kukuruza uglavnom su bili zaduženi muškarci. Može se reći da je to vrlo često bio posao starijih ljudi koji nisu bili za rad u polju. Runjenje obavljalo se tijekom dana; ljeti u dvorištu a zimi obično u kuhinji, gdje je bilo toplo. Muškarac bi s tavan donio košaru punu klipova, sjeo na stolčec uz peć i runio. Kocejne je bacao ispred peći i njime se ložilo jer vrlo brzo stvara jaki žar. Stoga su kocejne znali koristiti i kovači. Treba znati da se taj posao nije obavljao svakodnevno jer se nekad za ishranu stoke trošilo puno manje kukuruza nego u današnje vrijeme.