Brojni su se rođaci, pa i članovi uže obitelji često znali porječkati i posvađati poradi nasljedstva, odnosno podjele među braćom. Takve rasprave znale su se potegnuti kad je obitelj bila na okupu prilikom zajedničkih poslova, smrti roditelja, karmina, pa i svatova. Sve su to bili trenutci u kojima su takve teme bile neizostavne. Sam ishod znao je biti i koban. O jednom takvom sukobu u Ferdinandovcu donosimo prijepis novinskog članka iz 1888. godine: „Dne 9. siečnja o. g. bila je kod Jakova Hervoića u Ferdinandovcu, kotara gjurgjevačkoga svatba, na kojoj su bili medju ostalimi pozvani Tomo Paviša kao zet i Tomo Hervoić sa ženom si Marom, kao rođaci Jakopa Hervoića. Družtvo se je zabavljalo po prilici do jedan sat po polnoći mirno i veselo. U razgovoru reče Mara Hervoić – ne misleć ništa zla – svomu bratu Tomi Paviši nešto glede njoj pripadajućeg diela od grunta Pavišinog. Tomo Paviša, natrušen, razjadi se na rieči svoje sestre tako, da ju je pograbio i bacio na polje. Vidivši to njezin muž Tomo Hervoić skoči ženi svojoj u pomoć, te se stade sa Pavišom hrvati. Jakov Hervoić kušao je iz početka da obojicu umiri, no kad mu to za rukom ne podje izgura obojicu na polje. Tomo Hervoić, došavši na polje, sakrije se u tmini, dočim je Paviša, misleć da je otišao kući, pošao prama njegovoj kući. Kad je Paviša došao u kuću Tome Hervoića, pregledao ju je svu, ne bi li u njoj našao svoga protivnika. Ne našavši ga, odluči pred kućom počekati ga. Malo za tom dodje Tomo Hervoić svojoj kući, nesluteći, da Paviša nanj u zasjedi čeka. Paviša pograbi Tomu Hervoića iznenada, baci ga na zemlju sgazi ga čizmama tako, da se je na mjestu onesviestio. Odnesen kući umro je Tomo Hervoić za nekoliko satih. Ubojica je uhvaćen i predam kr. kotarskom sudu u Gjurgjevcu. Izpričava se, da je svoje nedjelo učinio u pijanstvu“. U župnoj matičnoj knjizi mrtvih upisano je da je 11. siječnja 1888. godine umro Tomo Hrvoić, star 36 godina, suprug Mare, „uslijed tučnje sa drugim umro“. Pokopan je sljedeći dan na župnom groblju u Ferdinandovcu.