Đurđevec se za vrijeme Vojne krajine intenzivnije počinje naseljavati nakon 1763. godine slobodnim dolaskom stranih obrtnika i trgovaca. Nakon izdavanja cehovskih sloboština 1770. godine carica Marija Terezija osniva na području Varaždinskog generalata ujedinjeni ceh u koji su morali biti učlanjeni svi posebni cehovi tog područja. Tako je na području svake pukovnije osnovan barem jedan ceh čiji su članovi bili svi obrtnici pojedine pukovnije. Obrtnici s područja Đurđevečke pukovnije udružili su se i osnovali 1773. godine tri obrtnička ceha, odnosno zadruge, da bi kasnije članstvo činili isključivo domaći obrtnici. Članovi prvoga cehovskog ogranka bili su: kovači, kolari, tesari, zidari, bačvari, stolari, limari, bravari i kotlari, drugoga ceha krojači, lončari, užari, brijači, licitari, pekari, mlinari i mesari, a trećega postolari, čizmari, remenari, opančari, tapetari, krznari, klobučari, čohari, kožari, dimnjačari i drugi. Sredinom 19. stoljeća obrtništvo je ojačalo i u ostalim mjestima tako da su krajiške vojne vlasti odobrile osnivanje obrtničkih zadruga i na područjima kapetanija: u Pitomači (1862.) i Virju (1867.), a nakon razvojačenja osnovana je zadruga i u Kalinovcu (1885.). Zadruge su djelovale na osnovi starih cehovskih pravila, a kao takve održale su se sve do 40-ih godina 20. stoljeća. U njima su bili zastupljeni svi obrtnici koji su tada bili neophodni za funkcioniranje većega naselja. Iako je Đurđevec samo nakratko bio pukovnijsko sjedište, imao je skoro sva obilježja ondašnjih krajiških gradova, premda ga je činilo uglavnom seljačko stanovništvo. Po broju obrtnika bio je među vodećim krajiškim naseljima. Kao takav, Đurđevac je 1890. imao 6.504 stanovnika, više nego Karlovac, Sisak, Brod, Požega, Bjelovar, Koprivnica, Križevci i Petrinja, iako nije imao status grada. Kako po broju stanovnika tako i obrtnika, spadao je među najjača hrvatska obrtnička središta. Svoju brojnost đurđevečki obrtnici zadržali su i kasnije. Tijekom 20. stoljeća obrtnici su, osim u zadrugama, istodobno djelovali i u mjesnoj organizaciji Saveza hrvatskih obrtnika (od 1907.), a potom u Udruženju zanatlija (od 1932.).