Đuro Fučijaš rođen je 1. travnja 1921. godine u Ferdinandovcu. Školovao se na gimnaziji i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u osnovnim školama u Donjim Mihaljevcima, Đuretini i Podravskim Sesvetama. Od 1951. do 1955. godine bio je profesor na učiteljskim školama u Čakovcu, Križevcima i Zagrebu, te na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji i Filozofskom fakultetu. Jedan je od osnivača Filmske škole za nastavnike što se održavala u Trakošćanu i Crikvenici. Bio je savjetnik u Zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja Narodne Republike Hrvatske (1955. – 1966.). U tri je izborna mandata obavljao funkciju prodekana, a u dva mandata prorektora Zajednice viših škola. Inicijator je osnivanja Udruženja pedagoških akademija i njegov dugogodišnji tajnik. Među mnogobrojnim priznanjima koja je dobio za svoj rad, najznačajnija je nagrada Ivan Filipović koju je 1975. godine dobio za unapređivanje pedagoške teorije i prakse. Suautor je opsežne edicije Pedagoška akademija (1962.) u kojoj je razrađena koncepcija visokoškolskog obrazovanja nastavnika, organizacija studija, prostora, opreme i nastavni programi svih studijskih grupa, te stručnih djela Udžbenik izvor studiranja i Didaktički problemi u procesu visokoškolske nastave, kao i programa za prvu elektronsku učionicu. Objavljivao je radove u stručnim pedagoškim časopisima a potpisao je i školske radijske emisije i nastavne filmove. Knjižnici osnovne škole u rodnome mjestu poklonio je brojne knjige. Umro je u Zagrebu 29. ožujka 2003. godine.