Rekli bi Podravci: To je napast!, a krumpirova zlatica to zaista jest jer su naše bake zaista vodile rat s ovom štetočinom. Zna se da je u nas došla s krumpirom iz Texasa (SAD), pa kažemo da su nam je prodali Amerikanci. No ni oni nisu za nju znali sve dok početkom 18. stoljeća nisu uvezi krumpir iz Čilea. Zlatica je kod njih otprije bila prisutna kao malo poznati insekt. Tada se pokazalo da joj lišće krumpira itekako prija. Amerikanci se bore s njom od 1859. a Europa od 1921. godine. Počela se širiti kao kuga a u našim krajevima pojavila se nakon Drugoga svjetskog rata. Krumpirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata Say) je kukac kornjaš koji se hrani samo lišćem krumpira, a u novije vrijeme i patlidžana, a čak i duhana i rajčice. Ženka polaže 25 do 80 jaja žute boje na poleđini krumpirova lista a godišnje daje dvije generacije. Ako se ne suzbije, neće biti ni cime ni krumpira. S ovom napašću imali su svi posla, od naših baka u vrtovima do Monsanta i Bayera i naše nekadašnje Radonje u Sisku. Naše su ih bake danomice ubirale. Na pitanje: Gde si!, rekla bi: Obiram zlatice! No, na većim površinama u polju bilo je zlo sve dok se u to nije umiješala kemija. Ona je pak donesla drugo zlo – DDT. Mi smo ga zvali pantakan. Tekućim pantakanom prskali smo krumpir, zlatice i sebe. Prašivo je pak ženskim štramplama namijenilo i dodatnu ulogu. Nogavica se zapunila prašivom a laganim natresanjem ravnomjerno se raširilo po cime (stabljici krumpira). Tak so se negdar zlatice posipale. Napokon, DDT je zabranjen jer se ustanovilo da je vrlo štetan za ljudsko zdravlje.