Bez obzira što današnja djeca imaju na raspolaganju svakakva tehnička čuda, što se igračaka tiče, nekadašnja se mladež znala maštovitije igrati makar s vrlo oskudnom opremom koju je sama izrađivala. Da sesvečki učitelj i etnograf Željko Kovačić nije zapisao brojne dječje i pastirske igre iz naše prošlosti za mnoge od njih danas ne bi ni znali. Jedna od njih je pastirska igra semeraj, što je vrlo zanimljivo, nazvana je po đurđevečkom prezimenu Semeraj. O tome kako je nastala možemo samo nagađati, ali je vjerojatno dobila ime po kojem djetetu toga prezimena koje je igru osmislilo, samo ili sa svojim prijateljima. Kovačić piše da je namijenjena mladićima između 7 i 15 godina. Igrala se u parovima. Za to su bili potrebni sljedeći rekviziti: štapić zvan semeraj duljine 30-35 cm i debljine 1 cm, zatim, batina glogovača duljine 75 cm, te štap kao podloga semeraju duljine od 40 do 60 cm i debljine 1-3 cm, koji je pričvršćen s dva drva-kukice na krajevima u travi. Duljim štapom udario se semeraj na uzdignutom zašiljenom kraju. Tako su ga odbacivali što dalje od podloge. Šakatanjem su odlučivali tko će prvi trčati po semeraj. Ispod podloge na kojoj je ležao semeraj, batinom su načinili rupu širine oko 3 cm. Tako je jedan kraj semeraja ulazio u tu rupu poprečno ležeći na podlozi i malo uzdignut prema gore. Jedan od suigrača prilazi palicom i čvrkne (udari) semeraj po uzdignutom kraju tako da se ovaj podigne u zrak. U zraku ga nastoji još snažnije udariti palicom i što dalje odbaciti od podloge. To baš i nije bilo lako, pa je igrač imao pravo na tri pokušaja za podizanje semeraja s podloge. Nakon uspješnog udaranja i odbacivanja semeraja od podloge, drugi je suigrač brzo trčao za njim ne bi li ga uhvatio i bacio na podlogu. Ukoliko nije pogodio podlogu, igra se ponavljala. Uloge u donošenju i gađanju semeraja mijenjaju se kada suigrač pogodi podlogu. Kovačić je igru zapisao 1977. godine prema svjedočenju Franje Ružića (rođ. 1924.) iz Ferdinandovca. Budući da je prezime Ružić đurđevečkog porijekla, može se reći da su je igrala djeca na okolnim đurđevečkim konacima.