Nekoć se kruh pekao jednom tjedno, ovisno o broju ukućana. Jeo se uglavnom kukruzni, te od mješavine mejle (brašna), takozvani smesni. Takav kruh zvan je smešnak. Obično se umiješalo dvije trećine kukuruznog i jedna trećina raženog ili ječmenog brašna, odnosno trejte mejle ili drajera (crno pšenično brašno). Peklo se otprilike 5-6 hljebova kruha. Ostatak i višak tijesta za kruh poslužio je za palke (pogače). Pripremljeno brašno presejalo se je f krušno  korito smješteno na mesalke ((stalku za korito), poparilo z malo kropa (vrele vode) i ugrubo izmiješalo kuhačom. Kad se brašno ohladilo umiješao se kvas. Kvas se pravio od tijesta ostavljenog od posljednjeg pečenja, ili se večer prije umijesilo tijesto od malo brašna i vode. Osim kvasa moglo se staviti i malo octa da se kruh ne vužge (pokvari), te soli po želji. Potom se tijesto mijesilo sve dok se ne bi više lijepilo za prste, zatim precopalo dlanovima i prekrižilo rukom kao znakom blagoslova i pokrilo krpom. Nakon što se tijesto odmorilo oko sat vremena na toplome, premesilo se je i stavilo f krušne struganke posipane brašnom da se ne lijepi za stjenke. To je bila mjera tijesta za jedan hljeb. F struganke se je grojal, pulkak, da se uobliči, a tijesto se zatim istreslo na krušno lopato (drvena ravna lopata za metanje kruha u krušnu peć). Da se korica kod pečenja ne bi podigla, hljeb se u sredini obilježio utisnutim prstom da izgleda poput trbuha s pupkom. Mogao se i premazati vodom i brašnom, najčešće raženim jer je ljepljivo, da mu se ne raspuca kora. Ispečeni hljebovi zamotali bi se u krpu da se ohlade, a zatim se čuvali na valače, stalku obješenom o gredu u kakvoj prostoriji.