Ovom uzrečicom podrazumijeva se da nakon blagdana sv. Andrije apostola dolazi vrijeme tradicijskog kolinja. Znači da je Jendraš pripravil noža. Tovljenik (bagun, pikač…) je hranjen gotovo cijele godine a njegova prehrana nije se bazirala na kukuruzu i smjesama kao danas, nego na žirenju, ispaši, napoju, kuhanim bundevama i drugoj zelenoj hrani. Nekad se tovljenici, odnosno rajneniki, nisu klali, nego ražali, kako se tada govorilo. Nakon obveznog smođejna slamom, rasijecanje i komadanje obavljalo se vani na tlu ili unutar kuće na podu. Tovljenik je položen potrbuške i rasijecan uzduž leđa. Danas ga vješaju na galge, odnosno reme. Svaki, pa i najmanji komad svinjčeta bio je uvijek iskorišten tako da se ništa nije bacalo. Slanine, podbrajna, šunke, rebra i bonceki nasolili su se, nakon tjedan dana zalili rasolom, a nakon dva do tri tjedna sušili na tavanu uz dimnjak ili f pušnice. Pravile su se čurke, prezvušt, kobasice… Kolijne je bilo svojevrsni obiteljski blagdan, dan kada su sve kvake na vratima bile masne, i kad se jelo kolijnsko zejle s frišketinom (svježe kuhano meso) i đigerice. O kolijnu se uvijek govorilo, a naročito pripovijedalo o smiješnim postupcima klanja, izvlačenjima svinjčeta iz svinjca, dječjeg držanja svinjčeta za rep i dobivanja prstenca, pa i o nestancima rajnenika. Tako je jednoć za vrijeme ispijanja rakije zaklano svinjče (ovaj put ne), jednostavno nestalo. Našli su ga na proljeće kad je popustila zima i kad se osjetio smrad raspadnute lešine.

Naime, nedoklano svinjče zavuklo se f štubel pod mostec na ulici, a drugo pak pod plast slame. Plast je izgorio a tovljenik ostao „pečen“. Da i ne govorim o čurkenemi merami, smiješnom običaju kada su domaćini kakvog momčića poslali kumu ili susjedu po čurkeno mero za čurke nadevati. Ovi bi mu na leđa uprtili veliku vreću punu svakojakog smeća, ciglovja, čerepovja i železajna, a on bi to jadnik teglio na leđima kaj so mu se noge podvijavale, naravno, sve to u neznanju o veličini čurkene mere jer, mislio je, ak je čurka dogačka, onda i mera mora biti fest k redu.