Stjepan Sulimanac rođen je u Turnašici 27. srpnja 1915. godine u seljačkoj obitelji. Od mladosti je bio zainteresiran za politike te je bio pristaša Hrvatske seljačke stranke. Tako je poslije Drugoga svjetskog rata bio progonjen i osuđen na robiju u Lepoglavi. Unatoč problemima koje mu je prouzrokovalo bavljenje politikom, Sulimanac je 1971. godine u Beču objavio knjigu „Temelji ljudske pravde“ zbog čega je ponovno doživio progon. U doba osnutka samostalne Republike Hrvatske imao je važnu ulogu kao jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice i aktivno je radio na širenju ove političke stranke u rodnoj Podravini. Na prvim višestranačkim demokratskim izborima 1990. godine izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru gdje je zastupao interese tadašnje Općine Đurđevac. Uz to je bio jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora u njegovom prvom sazivu. Mnogi ga pamte po gorljivim govorima koje je održavao u doba Domovinskoga rata.

Osim političkim radom, Stjepan Sulimanac bio je i plodan pisac jer je od mladih dana objavljivao tekstove u različitim časopisima i glasilima. Autor je nekoliko knjiga. Život i djelo Stjepana Sulimanca kao istinskog narodnog tribuna u suvremenoj hrvatskoj povijesti i danas inspirira mnoge. Stjepan Sulimanac umro je u rodnoj Turnašici 19. svibnja 1994. godine. Posmrtno je odlikovan Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom. Srednja škola u Pitomači nosi ime Stjepana Sulimanca.