Vankušec je svatovski običaj koji se održavao u Virju i Đurđevcu. Ime je dobio po malom jastuku što se kao rekvizit upotrebljavao u obredu. Vankušec je ceremonijalni svatovski ples koji se pleše prije nego što mladenka odlazi iz svoje kuće u mladoženjinu (poslije pola noći). Pleše se kolo Igraj kolo u dvadeset i dva!, a zastavnik u sredini drži vankušca. Potom ga baci pred mladenku i na klekeč jo kušne. Zatim ustanu i nakratko plešu unutar kola. Nakon toga zamijene mjesta a mladenka baca vankušca pred mladoženju. Postupak se ponavlja na taj način da mladoženja baca vankušca pocnejajle, ona pred devera, dever pred drugo pocnejajlo, ona pred starešino, i tako redom sve do klencerov i klenceric. Razlika između virovske i  đurđevečke inačice obreda je u međusobnom redoslijedu i što se u Đurđevcu davno plesao uvečer drugi svadbeni dan. Nakon plesa cijelo kolo odlazi za stol k jelu. U Virju se za stolom drže zdravice. Prvo slovo drži domaći starešina. On poziva mladenkine roditelje (dovodi ih zastavnik). Drugi je govornik svatovski starešina. On poziva glavnu sokačicu (kuharicu). Treće slovo drže djeca koja mladencima različitim prigodnim pjesmicama zažele uspješni početak novog života. Slijedi tekst pjesme u kolu:

Igraj kolo, igraj kolo, na dvadeset i dva

Ihahaj ružice, na dvadeset i dva.

Vu to kolu, vu tom kolu, lepa Mara pleše

Ihahaj ružice, lepa Mara pleše.

Al ta Mara, al ta Mara, medna usta ima

Ihahaj ružice, medna usta ima.

Da me oče, da me oče, poljubiti š njima

Ihahaj ružice, poljubiti š njima.

Ili mene, ili mene, ili kog do mene

Ihahaj ružice, ili kog do mene.

Samo nemoj, samo nemoj, crnoga Cigana

Ihahaj ružice, crnoga Cigana.

Koji puši, koji puši, lulu i duvana

Ihahaj ružice, lulu i duvana.