Plesni je vjenčić nekoć bio tradicionalna školska priredba u Đurđevcu. Njegov početak seže u 1966. godinu. U ovoj svečanosti sudjelovali su osmaši osnovne škole, u kojoj su svojim roditeljima i gostima pokazali svoj plesno umijeće, odnosno prve plesne korake koje su naučili. Lijepo osmišljena priredba održavala se u sali Zadružnog doma s uređenom pozornicom. Program je vodilo dvoje učenika koji su poimence predstavljali plesne parove. Parovi su redom silazili s pozornice na sredinu sale. Momci su bili obučeni u tamnoplava ili crna odijela, ili pak u prsluke, a djevojke su nosile haljine. Ako nije bio jednak broj parova onda je pokoji momak dvaput silazio s pozornice, svaki put s drugom djevojkom, ili obratno. Svaki je momak prije plesa svojoj plesačici dao poklon, a ona njemu kiticu poput zaručničke. Potom su uz glazbenu pratnju plesali naučene plesove u posebnoj koreografiji. Nakon svečanog programa slijedila je zabava uz ples, u kojoj su plesali međusobno i svaki s roditeljem. Zabava je znala biti obogaćena tombolom, „plesom srca“ i sličnim zabavnim sadržajima. Međutim, do samog plesnog vjenčića odrađeni su sati i sati mukotrpnog vježbanja, doduše, ne za one koji su otprije znali plesati. Uglavnom, plesanje je bio problem većem dijelu momaka, a ponajviše onima koji nisu imali sluha za glazbu i ritam. Osmaše je od samog početka uvježbavala Bosiljka Mlakar, nastavnica tjelesnog odgoja. Ovaj veoma zahtjevan posao obavljala je godinama, sve do prestanka održavanja. Nije to bio lagan posao jer je u svakoj generaciji morala naučiti plesati oko 120 plesača. Ova svečanost uzeta je iz prošlosti, naime, krajem 19. i tijekom prve polovice 20. stoljeća u gradovima su se održavale plesne škole, a nakon svršetka učitelji i novopečeni plesači priređivali su javne zabave s plesnim programom, zvane plesni vjenčić ili cotillon / cotillion, prema vrsti društvenog plesa popularnog u 18. stoljeću. Ovaj se građanski običaj ubrzo proširio i na manja naselja, ali samo među gospodom. Tako su povijesni izvori zabilježili plesne vjenčiće i u Đurđevcu, na primjer: 31. prosinca 1903. zabavu u gostionici Maitz priredilo je vatrogasno društvo i pjevačko društvo Preradović  uz pratnju domaće glazbe i vojne glazbe iz Bjelovara, a 12. veljače 1907. godine održan je pokladni plesni vjenčić s „batiljonom“, kojeg je organizirala mjesna knjižnica.

Fotografije iz zbirke Ivana Pleadina