Nova jugoslavenska država je Vidovdanskim ustavom 1921. podijeljena na 33 oblasti, a onda je 26. travnja 1922. godine donesen i Zakon o oblasnoj i sreskoj (kotarskoj) samoupravi i Uredba o podjeli zemlje na oblasti. One su se zbog žestokog otpora naroda počele osnivati tek 1924., da bi tek 1927. godine bile osnovane samoupravne oblasne skupštine. Dakle, na realizaciju samouprave koja je narodu bila obećana Vidovdanskim ustavom trebalo je čekati više godina, ali kada je beogradski režim shvatio što narod očekuje od tih samouprava, činio je sve da oteža, spriječi i zaustavi njihovo djelovanje. Ovaj rat između Beograda i samouprava bio je osobito jak u Hrvatskoj pod utjecajem Stjepana Radića koji je iskoristio normativne akte ranijih županija kako bi izborio pravo da oblasti nastave njihovu djelatnost. Prema toj uredbi nestale su bivše županije, a područje Hrvatske pokrivalo je pet oblasti. Bjelovarsko-križevačka županija je raskomadana pa je prostor od Osijeka do Koprivnice, uključujući Bjelovar, došao pod Osječku oblast, a Križevci su potpali pod Zagrebačku oblast. Na čelu oblasti bio je veliki župan. Oblasna samouprava koja je djelovala putem Oblasne skupštine i Oblasnog odbora, uspostavljena je tek 1927. godine. Ovakav ustroj trajao je kratko, sve do uspostave banovina krajem 1929. godine. Osječka oblast rješavala je pitanja oblasnog zakonodavstva, proračuna, javnih radova, gospodarskih interesa, narodnog zdravlja, prosvjete, prometa, obrta i industrije.

Iz đurđevečkog kotara u oblasnu skupštinu izabrani su članovi Radićeve seljačke stranke: seljaci Valent Milek iz Virja, Franjo Novaković iz Molva, Franjo Torbašinović iz Kloštra Podravskog i Milan Solinger iz Pitomače, te Đurđevčan prof. Viktor Pogačnik, dotadašnji povjerenik za socijalnu skrb u Bosni. On je izabran za pročelnika financijskog odjela a Novaković za tajnika skupštine. Spomenuti se baš i nisu snašli u novoj ulozi predstavljajući ovaj dio Podravine kao perifernog dijela oblasti. Nastojanjem Stjepana Radić i novopostavljenog sposobnog prof. Ljubomira Maštrovića iz Križevaca, ovaj je kraj puno bolje zastupljen u skupštini. Rad Stjepana Radića, Ljubomira Maštrovića i njihovih suradnika u oblasnim odborima ostao je u narodu zabilježen kao primjer velikog požrtvovanja i pokušaja stručnjaka da pomognu narodu, pogotovo u razvoju poljoprivrede i stočarstva.

Izvor: KOLAR DIMITRIJEVIĆ, Mira. „Stjepan Radić i Podravina u vrijeme oblasnih samouprava od 1927. do 1928.“, Podravina, vol. 4, br. 7, Koprivnica, 2005.

Izvor karte: https://hr.wikipedia.org/wiki/Osje%C4%8Dka_oblast